Kako se u zadnjih dvadeset godina povećava standard u našoj Zemlji, ljudi ulažu u nekretnine, pa se grade vile, kuće, apartmani... Ali, živi se i bolji društveni život: večere, koncerti, ljetovanja, zimovanja... Sve bolje i bolje se živi. U tom materijalnom napretku okrećemo se ugodnom načinu života. Želimo provesti slobodno vrijeme sa ugodnim osobama i na ugodnim mjestima. Zaobilazimo neugodna mjesta i bježimo od neugodnih i napornih osoba. Sve manje je osoba koji su spremni žrtvovati se za bračnog druga, za prijatelja, za kolegu... Nažalost i u Crkvi se uvukao taj uživalački mentalitet. Ugodnije je imati psa nego dijete. Ugodnije je biti sam nego s drugim koji mi govori istinu i koji me opominje. Ali, kakav je taj život bez žrtve. Na koncu smo prazni i ulazimo u besmisao života jer jedino žrtva daje plodove: žrtva za djecu, žrtva u radu, žrtva za kolege, žrtva za Crkvu. Okrenimo se pravim vrijednostima i imati ćemo budućnost! Ilustracija - izbor don Olega Petrovića
