Sveta Stolica predstavila je nove norme za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena predstavljene sadržane u Dikasteriju za nauk vjere. Norme je odobrio papa Franjo, a stupaju na snagu danas, 19. svibnja 2024. godine
Nove norme omogućavaju brže očitovanje pučkih pobožnosti te se autoritet Crkve više neće uključivati u službeno definiranje nadnaravnosti fenomena, čije bi dublje proučavanje moglo zahtijevati mnogo vremena. Druga je novost izričitiji angažman Dikasterija za nauk vjere koji će morati odobriti konačnu biskupovu odluku, uz pravo intervencije motu proprijem u svakom trenutku.
Nove norme proističu iz iskustava i slučajava u kojima se mjesni biskup vrlo brzo izjašnjavao o nadnaravnosti, a potom bi se Sveti Ured drugačije očitovao. Također postoje primjeri gdje se biskup o istoj pojavi očitovao na jedan način, a njegov nasljednik na drugi. Razmatrano je i dugo vrijeme potrebno za procjenu svih elemenata kako bi se donijela odluka o nadnaravnosti nekoga fenomena. Taj dugi period se ponekad sukobljavanja s hitnošću davanja pastoralnih odgovora za dobro vjernika.
U predstavljanju dokumenta, prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Victor Manuel Fernández objašnjava da su „mnogo puta ovi događaji rezultirali velikim bogatstvom duhovnih plodova, rastom u vjeri, pobožnosti, bratstvu i služenju, a u nekim su slučajevima iznjedrila nekoliko svetišta diljem svijeta koja su danas u središtu pučke pobožnosti mnogih naroda“. Međutim, postoji mogućnost da se „u nekim slučajevima pretpostavljene nadnaravnosti“ otkriju „vrlo ozbiljna kritična pitanja na štetu vjernika“. Slučajevi su to u kojima „profit, moć, slava, priznanje, osobni interes“ proizlaze iz navodnih pojava, čak do te mjere da se „ljudima upravlja ili ih se zlostavlja“. Može doći do „doktrinarnih pogrešaka, nepotrebnog redukcionizma u vidu evanđeoske poruke i širenja sektaškog duha“. Isto tako, postoji mogućnost da se „vjernici daju povesti za događajem kojemu se pripisuje božanska inicijativa”, a koji je samo plod fantazije, mitomanije ili nečije sklonosti falsificiranju.
Šest mogućih odluka o nadnaravnom fenomenu:
1. Nihil Obstat: nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti, ali se prepoznaju znakovi djelovanja Duha.
2. Prae oculis habeatur: prepoznaju se pozitivni znakovi, ali postoje i elementi zbunjenosti ili rizika koji zahtijevaju razbor i dijalog s primateljima.
3. Curatur: kritički elementi su prisutni, ali postoji raširenost fenomena s provjerljivim duhovnim plodovima. Ne preporuča se zabrana koja bi mogla uznemiriti vjernike, ali se biskup poziva da tu pojavu ne potiče.
4. Sub mandato: kritična pitanja nisu povezana sa samim fenomenom, već s neprikladnom upotrebom od strane ljudi ili skupina. Sveta Stolica povjerava pastoralno vodstvo mjesta biskupu ili delegatu.
5. Prohibetur et obstruatur: unatoč nekim pozitivnim elementima, kritična pitanja i rizici su ozbiljni. Dikasterij moli biskupa da javno proglasi da privrženost nije dopušteno.
6. Declaratio de non supernaturalitate: biskup je ovlašten na temelju konkretnih dokaza proglasiti da pojava nije nadnaravna.
Nove norme potom ističu postupak koji treba provesti. Na dijecezanskom je biskupu ispitati slučajeve i podnijeti svoju presudu Dikasteriju na odobrenje. Od biskupa se traži da se suzdrži od davanja javnih izjava o autentičnosti ili nadnaravnoj prirodi i kako bi se osiguralo da ne bude zabune ili senzacionalizma. Ako se elementi slučaja “čine dovoljnima”, dijecezanski će biskup tada osnovati istražnu komisija koja bi trebala uključivati najmanje jednog teologa, jednog kanonista i stručnjaka odabranog na temelju prirode fenomena.
U dokumentu se navodi nekoliko pozitivnih kriterija za procjenu navodne nadnaravne pojave. Tu spadaju: “vjerodostojnost i dobar ugled osoba koje tvrde da su primatelji nadnaravnih događaja ili da su izravno uključeni u njih, kao i ugled svjedoka koji su saslušani...; doktrinarno pravovjerje fenomena i sve poruke povezane s njim; nepredvidiva priroda fenomena, po čemu je vidljivo da nije rezultat inicijative uključenih osoba; i plodovi kršćanskog života”.
Negativni kriteriji uključuju: “mogućnost očite pogreške o događaju; potencijalne doktrinarne pogreške...; sektaški duh koji rađa podjele u Crkvi; otvorena potraga za profitom, moći, slavom, društvenim priznanjem ili drugim osobnim interesom usko povezanim s događajem; teško nemoralne radnje…; psihološke promjene ili psihopatske tendencije u osobi koje su mogle utjecati na navodni nadnaravni događaj; i svaka psihoza, kolektivna histerija i drugi elementi koji se mogu pratiti u patološkom kontekstu”. Bez obzira na konačnu odluku, dijecezanski biskup “mora i dalje bdjeti nad pojavom i ljudima koji su uključeni, vršeći svoju redovnu vlast”.
Izvor: Vatikan
