Komemoracija u povodu smrti 90 -godišnje Sokole Draganić Vrančić, šibenske balerine i koreografkinje koja je baletu podučavala brojne generacije šibenskih djevojčica i djevojaka počevši još od pedesetih godina prolog stoljeća održana je danas u Gradskoj knjižnici u Šibeniku.
Bile su nazočne uglavnom njezine učenice koje odreda nisu mogle skriti suze na spomen Sokolinog imena jer je ona svima njima, kako svjedočila druga mama, učiteljica ne samo plesa nego i života, jednostavno njihova teta Sokola. O njoj je govorio najprije Pave Čala koji pamti kako su oni kao mladići zavirivali u prvi tadašnji studio baleta u Šibeniku koji je vodila Sokola Draganić Vrančić i divili se gracioznosti njezinih učenica, ali i nje same. Prisjetio se kako je kasnije njezinu školu baleta pohađala njegova kći Lana Martinović, ali i toga kako mu je vrbovala tada malog sina koji je pokazivao interes za balet, ali da on, kao okorjeli Šibenčanin ne bi nikad dopustio da mu sin pleše balet da bi na kraju u baletnoj školi završila i njegova unučica. „Sokola je najprije plesala u splitskom kazalištu pa je onda otišla na školovanje u Beograd gdje je upoznala svog supruga Sašu koji joj je bio potpora u svemu pa je tako bio i alfa i omega njezinih baletnih studija u „katica za sve”. Podsjetio je i kako je pedesetih godina prošlog stoljeća Ranko Marinković u šibenskom kazalištu postavio „Čar valcera” za koji je koreografiju napravila upravo Sokola, a scenografiju njezin suprug Aleksandar. Nije zaboravio ni to da se Sokolin baletni studio stalno seljakao iz jednog u drugi prostor u Šibeniku, zatvarao i otvarao, ali ona se nije dala i u težačkom Šibeniku njegovala je klasični balet.
