Organiziranjem kviza znanja o otpadu i njegovom razvrstavanju te javne tribine o tome „Što bi energana donijela Šibeniku i Šibensko – kninskoj županiji” CGO Bikarac završava za ovu godinu projekt pojačanja vidljivosti u javnosti pitanja vezanih za gospodarenja otpadom i moguće gradnje energane u svijetlu korištenja goriva od otpada umjesto da se smeće baca u okoliš. Javna tribina pod nazivom „Što bi energana donijela stanovnicima Šibensko-kninske županije i Šibeniku“ održana je u organizaciji portala Šibenski portal i Šibenik News te u partnerstvu s CGO Bikarac.
Na tribini o potencijalnoj gradnji energane u Šibeniku, koja je bila otvorena za sve zainteresirane građane, sudjelovali su prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić, predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom, Josip Katalinić iz udruge Krizni eko stožer Marišćina, Josip Pavlović, predsjednik udruge Ekologija grada, Robert Podrug, direktor CGO Bikarac te predstavnik Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Mirko Budiša.
U publici u uglavnom bili gradski vijećnici, vladajući i oporbeni te pročelnici gradskih upravnih odjela. Malo je bilo zainteresiranih građana što ukazuje, kako je ustvrdio i Tonći Restović gradski vijećnik i saborski zastupnik da energana nije građanima bitna tema. Oporbeni vijećnici i političari koji nisu za energanu ponovili su svoje već izrečene teze od toga da je to obična spalionica smeća do toga da je Šibeniku nepotrebna i opasna za okoliš unatoč tome što su stručnjaci koji su gostovali na tribini objasili da trenutno ne postoji bolje riješenje i s gledišta isplativosti i s gledišta utjecaja na okoliš od energane te da je besmisleno da se sav otpad i smeće koji se mogu iskoristiti kao gorivo , umjesto da se koriste za proizvodnju energije, električne i prvenstveno toplinske, odlažu na plohe u okoliš. Ne prihvaćaju ni stručnu teminologiju. Zanimljivo je da su svi koji su nastupili s pozicije protiv gradnje energane nju i dalje, do kraja nastavili nazivati spalionicom smeća iako je prof. Aleksandra Anić Vučinić objasnila da među tim pojmovima postoji bitna razlika. Za njih je energana samo blaži pojam za spalionicu. Jednako tako ne odstupaju od toga da će s eu Šibenik dovoziti tuđe smeće, a ne već pripremljeno gorivo od otpada na kojem bi Šibenik zaradio.
Šibenski gradonačelnik Željko Burić također je sudjelovao na tribini, a u svom uvodnom govoru je istaknuo kako se u Šibenik neće dovoditi ničije tuđe smeće jer sve ostale županije grade, ili su već sagradile svoje centre za gospodarenje otpadom. Također je dodao kako su energane već stara priča u Zapadnoj Europi gdje njih oko 500 iz otpada proizvodi električnu energiju i toplinu.
„Sustav gospodarenja otpadom je kružan te se mora završiti cijeli ciklus koji nitko još u Hrvatskoj nije završio, a na kraju tog kruga je energana. Šibenik je sa svojim centrom za gospodarenje otpadom napravio maksimum koji se do ovog trenutka mogao napraviti. Zašto baš Šibenik? To je rezultat izuzetne suradnje koju Grad Šibenik ima s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te su nam odobrena sredstva za financiranje studije izvodljivosti i projektno-tehničke dokumentacije potencijalne energane. Tek nakon dovršetka te studije ćemo dobiti relevantne podatke treba li nam energana, u kojem obimu i koji bi bio njezin utjecaj na okoliš“, kazao je gradonačelnik Burić dodavši kako će Grad zauzeti čvrsti stav o energani onog trenutka kada dobije relevantne podatke.
Prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić napomenula je kako spalionice zapravo više ne postoje budući da se iz otpada mora izvući sav njegov energetski potencijal.
„Prema pravilima Europske unije energana smije raditi samo ako ima 60 posto energetsku iskoristivost, što znači da proizvodi struju, ali se mora iskoristiti i toplina. Hrvatska i Malta su, inače, jedine dvije europske zemlje koje još nemaju energanu“, rekla je profesorica Anić Vučinić.
Mirko Budiša iz Fonda za energetsku učinkovitost i zaštitu okoliša napomenuo je kako energana može raditi samo ako ispoštuje sve ekonomske, tehnološke, zdravstvene i okolišne aspekte.
„Sve dok se ne dobiju odgovori na ta četiri ključna pitanja, a dobit će se kroz spomenutu projektno-tehničku dokumentaciju, ne možemo odgovoriti hoće li energana zaista biti izgrađena na Bikarcu. Činjenica je da se Grad Šibenik obratio Fondu sa zahtjevom za sufinanciranje izgradnje energane, a donošenje novog Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, kojim se omogućava izgradnja energana u centrima, nam je bio prvi znak da možemo sufinancirati takav projekt. Ne smijemo zaboraviti da će prema dopuni europske direktive o otpadu do 2035. godine na odlagališta moći biti odloženo maksimalno 10 posto od ukupne količine otpada. Dakle, bez energana to neće biti moguće postići. U Europi se trenutačno oko 25 posto otpada spaljuje u energetskim postrojenjima“, kazao je Budiša te dodao kako reciklaža, koja se često spominje kao alternativa, nije ni u kakvoj suprotnosti s energetskom obradom otpada.
Josip Pavlović iz Ekologije grada kazao je kako se ne može uspostaviti funkcionalan sustav gospodarenja otpadom bez energana.
„Ovaj model koji trenutačno imamo u Hrvatskoj, a to je sustav odlaganja otpada, neupitno stvara veću štetu nego potencijalni sustav energana. U našoj državi je otprilike 20 tisuća ilegalnih odlagališta otpada, a u Šibensko-kninskoj županiji je oko 220 takvih lokacija. Svaki hrvatski građanin u jednom danu proizvede 1,4 kilograma otpada, a zagrebačka vlast bi sada dala sve na svijetu da se nalazi u poziciji u kojoj se nalazi Šibenik“, rekao je Pavlović.
Josip Katalinić iz Kriznog eko stožera je u video obraćanju naglasio kako se već više od 10 godina bori protiv bilo kakve spalionice smeća radi nepoštivanja EU direktiva, nepostojanja energetske i financijske isplativosti takvih postrojenja te zdravstvene pogubnosti projekta za što je iznio određene tvrdnje koje su gosti na tribini jedna po jedan opovrgnuli, odnosno nisu se s tim složili.
Direktor Bikarca Robert Podrug dodao je kako je Bikarac treći centar za gospodarenje otpadom koji je u funkciji u Republici Hrvatskoj.
„S idejom gradnje energane ne rušimo hijerarhiju raspolaganja otpadom, odnosno upravo bi njezinom izgradnjom pravilno završili kružno gospodarenje otpadom te proizvodili električnu i toplinsku energiju iz otpada“, naglasio je Podrug.
Nakon izlaganja o temi uslijedila je rasprava zainteresiranih sudionika, odnosno predstavnika javnosti sa stručnjacima koji su govorili na tribini.. Napomenuo je da u Šibeniku postoje puno aktualnije teme poput vrtića, plavljenja rive, komunalnih problema. Ivan Slavica, vijećnik SDP -a također je protiv energane u Šibeniku i dovženja u Šibenik, kako on kaže smeća iz drugih gradova.Tako je Tomislav Vukorepa koji je protivnik gradnje energane, pogotovu one u kojoj bi se spaljivalo gorivo iz otpada iz drugih gradova u Dalmaciji kazao de je to za njega kao građanina obična spalionica smeća, a za one koji njome budu upravljali bit će izor zarade. On smatra da s 20 000 tona godišnje, koliko se na šibenskom području stvara otpada i smeća nema smisla ni ekonomske opravdanosti graditi energanu, a ne dopušta ni pomisao na to da bi se tu dovozilo gorivo i otpada iz cijele Dalmacije. Smatra da je i priključak za prilaz Poduzetničkoj zoni Podi s autoceste napravljen zbog nekog budućeg „kralja smeća”. Marin Koudela, predsjednik šibenskog HSLS - a također se izjasnio protiv, kako je i on zove, spalionice smeća u Šibeniku. Dok ih je u Europi više od 500, on tvrdi da ih se Amerikanci rješavaju što su stručnjaci opovrgnuli i objasnili u čemu je stvar.
