Umro je veliki šibenski kipar i slikar umjetnik svjetskog glasa Vlade Petković. Nije doživio svoj san - da ima atelje u rodnom Šibeniku. Živio je teškim životom siromašnog boema, a stvorio je bogatstvo raskošnih djela neprolazne vrijednosti.
Kao siromašni šibenski dječak završio je Umjetničku školu u Splitu, a potom i Likovnu akademiju u Zagrebu. Školovanje je zahvaljujući stipendijama za vrhunske umjetnike, nastavio Londonu, Avignonu i New Yorku. Prijateljevao je s Ivom Brešanom, Vicom Vukovom, Antom Peterlićem. Veliki dio života proveo je kao bolem „pariškog tipa” u Italiji, a nastavio je uvijek vedar i nasmijan, iako teško bolestan, stvarati do posljednjeg daha svog života.
Vlade Petković rodio se u Šibeniku na Gorici, gdje su doselili njegovi roditelji iz Vrpolja. Išao je u vrtić kod svetog Frane zajedno s Ivom Brešanom s kojim je prijateljevao od tada do kraja njegovog života.
Od kada zna za sebe volio je crtati. U Umjetničku školu u Splitu otišao je sam s 13 i pol godina i položio prijemni iako nije imao novaca ni da kupi olovku za crtanje. Nakon pet godina školovanja u Splitu, Petković odlazi na Likovnu akademiju u Zagreb, a studentsku sobu je dijelio s Antom Peterićem, a s Ivom Brešanom je slušao nastavu predvojničke obuke. Doslovno gladujući jer je bio krajnje siromašan, uspio je završiti akademiju uspio je otići na usavršavanje u Pariz, a nakon odsluženja vojnog roka vratio se na Likovnu akademiju gdje je radio kao asistent kipara Augustinčića. Htio se posvetiti figurativnim kiparstvu, ali mu nisu dali da imam modele pa sam se posvetio apstraktnim formama koje su postale okosnica njegovog briljantnog kiparskog rada.
Nakon završene Likovne akademije vratio se u Šibenik, gdje nije bio prihvaćen i prepoznat kao umjetnik tako da nikada nije uspio dobiti ni atelje ni minimalne uvijete za rad i stvaralaštvo. U Šibeniku je stvorio skulpturu Kupačica koja je bila izložena u hotelima u Primoštenu, nekoliko portreta i svoj znameniti fokus sferičnih oblika u kamenu, ogromnu fresku u aluminiju s motivima mora, agava i galebovi u holu osnovne škole Jurja Dalmatinca u Crnici te tri grba u kamenu za Sestre milosrednice koji se nalaze u vrtiću Brat Sunce. Osim toga izradio je spomenike iz NOB -a u Jezerima, Murteru i Lozovacu.
Dok je u rodnom Šibeniku ostao zanemaren pa i ponižen, dobio je prestižne stipendije St. Martin's School of Art u Londonu, Brooklyn Museum od Art u New Yorku i Atelier artistique international Segré u Parizu.
Krajem 60-tih godina prošlog stoljeća neko je vrijeme boravio i stvarao u Primoštenu gdje je dekorirao vilu Fench i sale u primoštenskim hotelima. Budući da nije uspio u Šibeniku dobiti atelje s ocem je podigao kuću u Vrpolju i da u njoj napravio sebi atelje no pružila mu se prilika da radi u Italiji najprije u Milanu, a potom u Carrari gdje je počeo raditi u crnom mramoru. Svoje umjetničke radove prebacivao je u Šibenik uz pomoć Talijana koji su hodočastili u Međugorje. U Italiji je živio i stvarao 20 godina te stekao zavidnu umjetničku reputaciju. Svoja djela, skulpture i slike u ulju i temperi, izlagao je u etabliranim talijanskim galerijama. U rodnom Šibeniku te u poznom razdoblju svoje karijere imao je dvije izložbe, u Muzeju grada Šibenika 2018. godine i Galeriji Krševan.
Iako u Šibeniku nikada nije uspio dobiti atelje pa ni priznanje statusa umjetnika njegova posljednja želja bila je: -Moje slike i skulpture su moja djeca i volio bih da ostanu na okupu. Volio bih ih ostaviti kao poklon mom gradu Šibeniku.