Župnik don Krešimir Mateša u crkvi sv. Duha u Šibeniku otvara kapela danonoćnog klanjanja Isusu Kristu u izloženom Presvetom Oltarskom Sakramentu. Inicijativu don Krešimira Mateše blagoslovio je šibenski biskup Tomislav Rogić, a šibenski vjernici će se u nedjelju 2. ožujka nakon svete mise u 19 sati upoznati s 24-satnim klanjanjem u će se moći upisivali po jedan sat tjedno.
Trajno euharistijsko klanjanje je danonoćno klanjanje bez prestanka Isusu Kristu u izloženom Presvetom Oltarskom Sakramentu dakle svakog dana u godini osim na Veliki petak i Veliku subotu koje ostvaruju prvenstveno vjernici laici.
Trajno euharistijsko klanjanje je Božji dar Crkvi i našem vremenu. Kada taj dar prihvati u zajednici on donosi veliku dobrobit. Djelo Trajnog euharistijskog klanjanja nije crkveni pokret, nego je djelo Crkve kojeg je tražilo i preporučilo Crkveno učiteljstvo te pripada cijeloj Crkvi, a sačinjavaju ga svi crkveni pokreti, zajednice, udruge i pojedinci.
Trajno euharistijsko klanjanje koje se uspostavlja na jednom mjestu u gradu ne zamjenjuje niti dokida druge oblike i mjesta klanjanja. Naprotiv, iskustvo pokazuje da se ondje gdje postoji trajno klanjanje pospješuje klanjanje Presvetom Sakramentu i na drugim mjestima. Kapela Trajnoga klanjanja je prostor milosti i sabranosti koji ljudima u svakom trenutku omogućuje izmaknuti svakodnevnoj buci te pronaći mir koji dolazi od Božje Prisutnosti. Posredstvom Trajnoga klanjanja Gospodin Isus Krist iz svoga Euharistijskog Prebivališta poziva sve ljude, ne isključujući nikoga. Ljudi su pojedinačno pozvani da budu dio Trajnoga klanjanja s jedinim i isključivim ciljem – da Presveti Sakrament bude čašćen dan i noć bez prestanka, da Gospodinu daju veću čast i slavu te iskažu svoju vjeru i poklonstvenu ljubav prema svome Stvoritelju i Spasitelju.
-Klanjanjem se shvaća da se vjera ne svodi na skup lijepih učenja, već je riječ o odnosu ljubavi prema živoj Osobi – poručio je papa Franjo. -U susretu licem u lice s Isusom prepoznajemo njegov lik. Klanjajući se otkrivamo da je kršćanski život priča ljubavi s Bogom, gdje nije dovoljno imati dobre ideje, već njega treba staviti na prvo mjesto, kao sto netko tko je zaljubljen čini s osobom koju voli. Takva mora biti i Crkva, klanjateljica zaljubljena u Isusa, svoga zaručnika.
