U ovom zimskom razdoblju kada većina restorana, a u popodnevnim satima i kafića u šibenskoj povijesnoj jezgri ne radi prvorazredna vijest je da netko upravo u to vrijeme otvori novi sadržaj u srcu povijesne jezgre kao što je to napravio bračni par Ksenija i Krešimir Glavina otvaranjem konobe „Okus soli” sa za Šibenčane novom ponudom. I pogodili su jer je u jutarnjim i rano popodnevnim satima ta konoba puna, a za lijepog vremena teško je i dobiti mjesto na štekatu. Veliki broj Šibenčana obožava kruhove koje prave od kiselog tijesta kao, od Veseljka i Milenka, ali i ostalo što nude, a na vinskoj karti samo su šibenska vina. Istina, već imaju iskustva s radom zimi jer je njihov i restoran Pakai koji radi gotov cijele godine.Inače su, ka mladi bračni par doselili s malim djetetom u Šibenik koji je postao njihov dom. „Tanka je linija između hrabrosti i ludosti. Moraš biti i hrabar i lud da bi ovako nešto u ovo doba otvorio, ali mi smo uvjereni da ćemo s ovom konobom uspjeti jer ovakva mjesta Šibeniku nedostaju. Nešto novo, nešto svježe. Grad je u ovo doba mrtav i ako ne ponudimo nešto svježe naši građani neće doći u grad, a mi živimo upravo od njih, turisti su prolazni. Mislim da smo napravilo nešto što je normalno i očekivano u našem poslu, ako želimo raditi cijele godine”, kaže Krešimir. Rade već dva mjeseca i pogodili su potrebu Šibenčana i onih starijih preko 50 godina, ali i mladih uvođenjem brancha, kombinacije doručka i ručka (eng. breakfast-doručak i lunch-ručak) što je danas in, a njihovi kruhovi od kiselog tijesta su hit. Na nijh je Krešimir posebno ponosan jer ih radi od kvasca starog pet godina koji je sam uzgojio. “Taj kruh je moja posebna ljubav. Radim ga od kvasca koji je star pet godina, dva su i nazvali so ih Milenko i Veseljko. Uspjeli smo dobiti to da naši kruhovi nisu previše kiseli i svima se sviđaju. Imamo nekoliko vrste – kukuruzni s ružmarinom, potom s bučinim sjemenkama i algama kao homage moru i kopnu, pa Baquet i fokaču. Širit ćemo se i na pirovo i na raženo brašno”, otkriva nam Krešimir. Život i poslovanje u zimskim mjesecima bi im sigurno bili lakši da imaju neke olakšice s obzirom na otežane uvjete rada. „Osnovni problem je to što je grad zimi prazan jer ljudi nemaju zašto u njega doći, a mi onda idemo za tim da nema smisla raditi jer nema ljudi. Mi smo izašli iz tog začaranog kruga i želimo raditi tijekom cijele godine. Nije lagano. Vrlo je teško i izazovno i ovim putem apeliram na gradonačelnika i gradsku pravu da nam to olakšaju, da nam izađu u susret kod plaćanja štekata i režija jer to bi tada imalo više smisla. Sve je to što radimo lijepo i romantično, ali na kraju jedino mi plaćamo sve te račune. Kad se sve zbroji i oduzme mali je plus, ako ga uopće ima”, priznaje Krešimir. Njihov primjer potvrđuje da su u pravu oni koji kažu da se poduzetnici koji rade u povijesnoj jezgri moraju potruditi imati takvu ponudu da ljudi imaju razloga dolaziti, ali sav teret ne bi treba pasti na leđa takvih kreativnih poduzetnika već bi ih određenim poticajima trebalo nagraditi.a za to bi se trebala pobrinuti gradska vlast.