Umro je Joško Čelar, doajen šibenskog novinarstva i jedan od začetnika novinske fotoreporterske profesije. Rođen u Šibeniku 30. srpnja 1932. gdine. Maturirao u Šibenskoj gimnaziji 1952. Kao gimnazijalac uspješan sportaš, plivač i atletičar; Juniorski prvak Hrvatske u štafeti 4 x 5 m i juniorski prvak Hrvatske u bacanju koplja. Nakon završenog studija prava u Zagrebu, vratio se u Šibenik i dobio posao pravnog referenta u poduzeću Luka Šibenik. Fotografija se počeo baviti 1960. godine u kojoj je prve fotografije objavio u „Šibenskom listu”. Godine 1962. napušta posao u Luci Šibenik te postaje novinar i prvi šibenski profesionalni fotoreporter i jedan od začetnika suvremene fotoreporterske profesije u Dalmaciji i Hrvatskoj. Joško Čelar je u šibensko novinarstvo uveo aktivnu, dinamičnu, angažiranu i estetski čvrsto definiranu fotografiju. Postao je foto kroničar Šibenika, njegovog dnevnog, kulturnog, gospodarskog i društvenog, posebno urbanog života. Kao novinar postaje i minuciozni kritičar šibenskih mana, negativnih pojava, socijalnih i komunalnih problema. Svoje tekstove precizno ilustrira vlastitim fotografijama, a već 1962. godine radi originalne narativne fotoreporterske mozaike i počinje objavljivati tematske fotoreportaže, novinarsku formu koja je u to vrijeme bila u povojima čak i u visokotiražnim novinama na državnoj razini. Od 1967. godine, kada „Šibenski list” prestaje izlaziti, prelazi u „Slobodnu Dalmaciju” u kojoj je ostao i nakon odlaska u mirovinu te nastavio raditi gotovo doslovno do posljednjeg dana svog života. Već do ukidanja „Šibenskog lista” Čelar je stvorio svoj prepoznatljivi izričaj i originalni fotografski stil pa se može govoriti i o njegovoj autohtonoj šibenskoj školi novinarske fotografije. On se nije zadovoljio samo fotografijom kao pukim tehničkim sredstvom za zapisivanjem prizora iz stvarnosti nego u nju unosi elemente likovnosti i vizualne umjetnosti te javnosti na nov i do tada neviđen način prezentira Šibenik i Šibenčane. Njegovu dokumentarnu fotografiju, sljubljenu sa suptilnom dozom umjetničke fotografije, danas se prepoznaje kao seriozni fotografski narativ koji, a to treba posebno naglasiti, pripada Šibeniku i danas tvori jedan od najvažnijih segmenata njegovog identiteta. Niz Čelarovih fotografija toliko je duboko ukorijenjen u zavičajnu svijest Šibenčana, da ih se poput nekih pjesama Arsena Dedića, doživljavao kao „narodne” i prema njima se odnosi kao općem, zajedničkom dobru i šibenskoj dragocjenosti. Odmah na početku svoje karijere, Joško Čelar zalazi u sferu društveno, socijalnog, afirmativnog i angažiranog novinarstva te stvara impresivni zaokružen, stilski koherentan i edukativno snažan novinarsko – fotoreporterski ciklus koji je prepoznala Javna ustanova „Nacionalni park Krka” i pretočila u monumentalnu monografiju „Zahuktali zov Krke”. Riječ je o njegovom gotovo polustoljetnom sustavnom radu na afirmaciji vrijednosti rijeke Krke i njenih prirodnih fenomena te ustrajnom promicanju razloga zašto Krku treba čuvati i štititi. Njegov novinarski rad jedan je od najvažnijih kamena temeljaca na kojima počiva svijest o vrijednostima Krke te u konačnici i Nacionalni park „Krka”. Joško Čelar je šezdesetih godina prošlog stoljeća ostvario još jedan novinarsko kroničarski i fotografsko dokumentarni iskorak koji ga definira i kao prvog šibenskog promicatelja i kritičara moderne glazbe. On je u doba zrelog restriktivnog socijalizma i vremenu paranoičnog straha od svega što dolazi s kapitalističkog Zapada, hrabro pratio (prozapadne) modne trendove te prvi uočio fenomen rock glazbe i rock kulture koja je prodirala kroz pukotine oklopa rigidnog komunizma. Njegovi novinarski tekstovi o prvim šibenskim rock grupama i rock koncertima te fotografije prvih šibenskih rockera, danas imaju status neprocjenjivo vrijedne baštine kao jedina svjedočanstva o tom važnom segmentu šibenske urbane povijesti. Od dana kada je dobio fotoaparat i prihvatio se novinarskog pera, Joško Čelar do svog posljednjeg daha nije prestao raditi i stvarati s jednakim žarom i predanošću novinarskoj profesiji kao prvog dana.