Umro je u 102. godini poznati, vrsni šibenski upravno- pravni stručnjak Mario Radić i jedan od, vjerojatno, najstarijih, ako ne i najstariji Šibenčanin. Poznat je po tome što je prikupljao dokumentaciju vezanu za cjelokupni rad nekadašnjeg Kotara, pa Općine Šibenik i nastavio rad s javnim i političkim tijelima Šibenika u demokratskoj Hrvatskoj. Sve je to uvezao u 2-3 primjerka i jedan predao Sabirnom arhivskom centru Šibenik, a riječ je o najmanje 20 – tak kutija i oko 200 svezaka izvorne građe. Sadržaj svezaka su: zapisnici sjednica svih organa i radnih tijela, referendumi, izbori, samodoprinosi, rješenja, popisi odbornika, vijećnika, predsjednika, potpredsjednika, tajnika, poslanika, zastupnika, nagrađenih Šibenčana (s fotografijama) i drugo, a kasnije i o prvim demokratskim izborima u Šibeniku i radu tijela bivše Općine i kasnije Grada Šibenika. Radio je to dok ga je god zdravlje služilo. Tako sređena građa od neprocjenjive je vrijednosti, poglavito za buduće istraživače društvene i javne djelatnosti u Šibeniku u drugoj polovici XX. stoljeća. Jednom prilikom je otkrio i zašto je prikupljao i sabirao svu tu dokumentaciju - za slučaj da ne bi netko pokušao "kavanskim tračevima" iskriviti povijest! Šjor Radić se od 1946, nakon što je izašao iz 2. svjetskog rata kao partizan i pripadnik Jugoslavenske armije, zaposlio u Kotaru Šibenik i do umirovljenja 1976. godine, kao vrsni upravno pravni stručnjak, kojemu je priznata i visoko školska sprema, obnašao je niz funkcija od tadašnjeg Kotara do Skupštine općine Šibenik. „Za sve vrijeme rada i obnašanja raznih dužnosti (brojni odbori, komisije i dr.) pokazivao je primjernu radinost, krajnju discipliniranost, komunikativnost i osjetljivost prema nepravdi. Bio je legalist i jedan od najboljih poznavatelja funkcioniranja uprave na šibenskom području. Sve društvene poslove obavljao je dragovoljno, bez ikakvih materijalnih naknada”, napisao je o njemu prof. Ivo Livaković u svojoj knjizi „Znameniti Šibenčani". Rođen je na Hvaru u zemljoradničkoj obitelji. Rano je, s 4 godine, ostao bez oca Josipa. Osnovnu školu koju je počeo počeo pohađati u Bogomolji na Hvaru nastavio je u Krapnju, gdje je doselio s obitelji očuha Nikole Krpana, starokatoličkog svećenika.Zbog siromaštva u obitelji, njegovo djetinjstvo bilo je teško pa je od rana bio upućen na osobni rad. Nije zbog toga redovito školovan. NOP-u je pristupio još 1942. u okupiranom Šibeniku, a u partizane odlazi u početku 1944. godine. Bio je osvjedočeni antifašist i ljevičar i zbog toga se na njegovoj osmrtnici nalazi crvena zvijezda što je danas rijetkost. Njegova je biografija bogata, ali ono što je najvažnije uvijek je bio pravičan i moralan čovjek, odan svojim idealima, Počivao u miru!
