Roditelji hrabre djevojčice Kiare Goršić (8) koja je preminula u ponedjeljak u klinici u San Franciscu od posljedica zloćudnog tumora na mozgu još su u SAD-u budući da organizacija prijevoza posmrtnih ostataka zahtjeva veliku pripremu. Njezin otac je za Jutarnji list izjavio kako mu je teško zbog toga što mi liječnici nisu rekli sve rizike operacije i što maloj Kiari nije mogao reći istinu. - Ne znamo točno kada se vraćamo zbog organizacije svega, njenog dolaska u Hrvatsku, papira... Uglavnom, kroz 2 do 4 tjedna se vraćamo s našom Kiarom u Šibenik gdje će se njen grad oprostiti od svoje cure - govori Valentino za Jutarnji list, koji iako skrhan od tragedije koja je zadesila njegovu malu obitelj, ipak osjeća dužnost i obavezu govoriti o svemu u nadi da će tako pomoći nekom drugom bolesnom djetetu. Također, naglašava da nikako ne bi želio da njihov tužan ‘kraj‘ obeshrabri nekoga tko se trenutačno bori, kao ni onoga koga ova sudbina u budućnosti čeka jer on vjeruje da nada uvijek postoji. Kiara je bolovala od zloćudnog tumora na mozgu gradusa IV, najagresivnijeg od svih vrsta, a lanjskog prosinca je dobila zeleno svjetlo za skupu eksperimentalnu studiju u klinici u San Franciscu. Ta klinika provodi najmanje invazivnu ONC oralnu kemoterapiju koja se pokazala u nekoliko slučajeva uspješna, može stabilizirati i usporiti rast tumora na određeno vrijeme. Dok se opet ne nađe neki novi lijek. Odmah je pokrenuta velika humanitarna akcija u kojoj su brojni građani prikupili čak 18 milijuna kuna, budući da se procjenjivalo da bi liječenje moglo stajati i do 30 milijuna. I uistinu, nakon puno borbe, iz klinike je u veljači došla obećavajuća vijest da se tumor smanjio, ali nažalost mnogi problemi su ostali. Zbog hidrocefalusa dolazilo je do povišenog tlaka cerebrospinalne tekućine, likvora, unutar sustava mozgovnih komora, što je uzrokovalo njihovo proširenje. Kiara je prije nekoliko tjedana morala opet na operaciju. Nažalost, nakon nje je sve krenulo nizbrdo. Ubrzo je uslijedio zastoj srca, koji je djevojčici oštetio bubrege, moždane funkcije i ostale organe, priča njezin tata. Dva tjedna je polako kopnila, a budući da je postalo jasno da nema spasa, liječnici su na kraju ugasili aparate. Prije su svoju najdražu djevojčicu uspjeli pozdraviti djedovi, bake i tete, koji su doputovali u SAD što su prije mogli. Valentino kaže da je tretman u bolnici bio iznimno human, ali liječnicima zamjera što im nisu rekli sve rizike posljednje operacije. - Konstatirali su da je to najbolje za Kiaru i da joj od toga može biti samo bolje. Mi smo znali koliko nam je dijete bolesno i da tu nema lijeka, ali boli me što su zadnje moje riječi, koje sam svojem djetetu u prisebnom stanju, bile zapravo bile laž, a da to nisam znao. S time ću morati živjeti do kraja života - kaže nam otac. Dodaje da je zamolio liječnike da nikada više ne naprave tu pogrešku s nekom novom obitelji. - Ne možeš reći - bit će bolje ako nisu sigurni. Mogli su reći ‘mi se nadamo da će biti bolje, ali postoji mogućnost komplikacija‘. Jer s ovom bolešću se ništa ne može znati unaprijed. Svaki taj tumor je različit po svojoj strukturi, a nažalost završetak je isti ili sličan. Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
