Datum objave: 25. Siječanj 2021

MIRO ODAK / Jedan od još uvijek rijetkih muškaraca u većinom ženskoj profesiji ujutro je odgajatelj u vrtiću, a uvečer rocker i frontmen benda Lili Gee

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenčanin sa zagrebačkom adresom Miroslav Odak odabrao je zanimanje odgajatelja u vrtiću i dio je još uvijek veoma malene zajednice muškaraca dovoljno smjelih i hrabrih da se uhvate u koštac s ovim zahtjevnim poslom. Kao odgajatelj u Dječjem vrtiću Špansko ispisao je radni vijek dug već 20 godina. Kad je tek stigao, bilo je roditelja koji su se čudili vidjevši da će im dijete odgajati dugokosi roker, no danas je to postala sasvim normalna stvar. Naime kad ne pjeva s djecom, Šibenčanin svira gitaru i pjeva u rock sastavu Lili Gee, prenosimo s tportal.

Većinu je roditelja preplavio do tada im nepoznat osjećaj straha kad im je dijete trebalo krenuti u vrtić. Hoće li se uklopiti i znati igrati u velikoj grupi djece, hoće li se ozlijediti i tko će ga u tom slučaju utješiti i obrisati mu suze? Od svih enigma, najveća je ona kakav je odgajatelj koji će biti zadužen za mališana. Oni provode s djecom određeni dio dana i važne su osobe u odrastanju i pripremi za život pred njima.

To se zanimanje u Hrvatskoj, po navici, smatra 'ženskim' pa je u njemu zaista malo muškaraca, a Šibenčanin Miroslav Odak jedan je od njih. Na početku nam je ispričao kako je započela njegova priča kao stričeka u vrtiću.

'Otac mi je bio defektolog i radio je s djecom s poteškoćama u razvoju, a majka je studirala socijalni rad, tako da sam nekako bio predodređen za takvo zanimanje i htio sam biti učitelj, ali eto, na kraju sam počeo raditi s najmanjima i naravno da je jedan od krivaca za to i Branko Kockica', govori nam. Reakcije na muškarce u vrtićima još uvijek su pomalo neobične u našoj sredini.

'U svojoj karijeri primijetio sam nekoliko puta predrasude da su žene ipak kompetentnije za rad s manjom djecom, pogotovo u jasličkoj dobi, i možda to donekle stoji, ali predrasude mogu biti i dobar motiv za njihovo razbijanje. Mislim da je dobro da muškarci sudjeluju u odgoju djece kako u vrtićima, tako i u obiteljima', kaže.

Na pitanje što znači biti dobar odgojitelj kaže da je njemu potvrda da je dobar kad dolazi na posao, a djeca se vesele i s radošću mu izvikuju ime. 'Tada znaš da si okej i nastojim da vrtić bude mjesto sa što više slobodne igre i što manje stresa jer čim krenu u školu, počinje borba za ocjene i neko životno natjecanje', rekao je. Raditi s djecom je lijepo, za što treba puno strpljenja i tolerancije, puno ljubavi, no koliko je to i stresan posao?

'Posao odgojitelja je vrlo stresan jer netko vam povjerava brigu o svom djetetu, a počesto se radi o dosta velikim grupama i ako se zaista želite posvetiti svakom djetetu, to iziskuje veliku energiju. Vječiti je strah da se dijete ne ozlijedi ili da ne bi otišlo iz vrtića, a naše ograde često su neadekvatne', priznaje i opisuje kako uspijeva žonglirati svime - roditeljima, djecom, prohtjevima.

'Dobro ste rekli, žongliranje je postalo pravi izazov jer svi imaju svoja očekivanja, standardi u odgoju se podižu, ali broj djece u grupama često je velik i ponekad nije lako ispuniti svačiju viziju i očekivanja', iskren je. Miroslav je odgojio generacije djece, a oni ga najčešće zovu po imenu.

'Dobio sam tipični zagrebački deminutiv svog imena pa sam postao Mirek! Ona čuvena rečenica 'oni su mali, ali su veliki' kazuje da se od njih može svašta naučiti ako ih se pozorno sluša i često me znaju nasmijati ili oduševiti nekim idejama jer mozak odraslih ljudi teško da može imati toliko nesputanosti i slobode. Trenutno radim baš s predškolcima i ono što oni mogu nacrtati toliko je nesputano, s toliko divnog kolorita da sam sve više uvjeren kako su se mnogi umjetnici inspirirali dječjim radovima', smatra.

Zanimalo nas je što najviše vole dok se druži s njima, što djeca najbolje pamte.

'Svi su različiti i posebni, tako da pamte vjerojatno različite stvari, ali mislim i nadam se da će pamtiti moj pristup, to da sam htio da budu suptilno okruženi nekom dobrom glazbom, umjetnošću i prijateljskim odnosom prema prirodi oko nas, jer briga o okolišu jedan je od mojih prioriteta. Svaki dan, čak i po kiši ili zimi, dolazim na posao biciklom i oni me znaju pitati zašto, a onda budem sretan kad i oni dođu svojim biciklima u vrtić', ističe. Dotakli smo se i teme cijenjenosti zanimanja odgojitelja/ice.

'Teško mi je reći, jer neki vas cijene više, a neki manje, ali mi se čini da se prije ipak više cijenilo odgojitelje, učitelje, profesore, a ovo je neki trend koji nije dobar. Na nama je da na duže staze pokažemo da smo vrijedni toga da nas cijene', naglašava.

Otkrio nam je što misli o tome kakav je danas odnos roditelja i generalno društva prema najmlađima.

'Ljudi danas puno rade i nakon posla su dosta iscrpljeni, a mobiteli i svi ti silni sadržaji postaju neke nove igračke koje se daju djeci da bi se 'kupio mir' za odmor ili vlastito bavljenje istim napravama i sadržajima na njima. Najžalosnije mi je kad ponedjeljkom pitam kako su proveli vikend pa čujem da ih je vrlo malo bilo primjerice u ZOO vrtu ili u prirodi, a puno u nekom šoping centru', napominje. Dodaje kako je jedna od najvećih grešaka previše štititi dijete u ranoj dobi ili mu kupovati previše toga.

'Djeca moraju dobiti puno ljubavi, ali se moraju naučiti nositi s nekim situacijama, ne uvijek ugodnim. Poznato je to da neke situacije, neki problemi potiču razvoj mišljenja i mi trebamo uvijek biti uz njih, ali ponekad ih moramo malo i pustiti da isprobavaju te traže neka svoja rješenja i modele', poručuje. A kakav je njegov pristup vlastitoj djeci?

'Imam sličan pristup kao i prema mališanima na poslu, a to je da dajem puno slobode i vjerujem u njih, ali sam uvijek tu za potporu i savjet. Odgoj traži puno fleksibilnosti i individualnog pristupa, ali i uzajamnog poštovanja', tvrdi Miroslav.

Pandemija koronavirusa sve je promijenila i nikome nije lako, pogotovo liječnicima i medicinskom osoblju, a kod njih je, objašnjava nam, specifično to da djeca mogu prenijeti virus, ali srećom ne obolijevaju.

'Nije lako zadržavati distancu, koja je uvijek nekako hladna, a postoji još niz specifičnih problema vezanih za organizaciju rada. Ali ipak se neću žaliti jer ima puno ljudi kojima je puno teže na poslu', kazuje nam.

Njegova druga ljubav, njegov ispušni ventil i radost su glazba i bend Lili Gee, oformljen nakon grupa The Strings i Krug.

'Kako sada radim sa šestogodišnjacima, oni znaju pjevati neke naše pjesme i to mi je stvarno super. Koncerti s bendom su najčešće vikendom, u 2019. objavili smo album i odsvirali oko 40 koncerata, a tu su i putovanja, tako da to stvarno traži puno energije, ali kad se radi iz ljubavi, onda nije teško. Nadam se što prije povratku u taj ritam jer u 2020. zbog svima poznatih razloga sviralo se puno manje', kaže nam.

Među ostalim je napisao dva autorska CD-a za djecu. 'Istaknuo bih pjesmu 'Voće', koju obožavaju sve moje generacije, a nastala je kao poticaj za zdraviju prehranu u vrtiću. Posebno mi je fora kada me oni vide negdje s bendom ili kada nađu spot na YouTubeu i onda me ispituju o tome', sretan je Miroslav. Nedavno je putem stručnog usavršavanja saznao za slikovnicu iz serijala 'Mali ljudi, veliki snovi' o Davidu Bowieju, a koja je njega i djecu potaknula na istraživanje i stvaralaštvo o životu i djelu tog glazbenog velikana.

Prošle godine s bendom Lili Gee uspio je ostvariti svoj san, objaviti vinilnu ploču naslova 'Andorid'. 'I pored korone uspjeli smo imati dosta nastupa, pogotovo tijekom ljeta. Potpisali smo i petogodišnji ugovor s Croatia Recordsom i sad polako snimamo singlove i onda novi album. Vjerujte mi da nekad i po reakciji moje djece u vrtiću vidim koja pjesma ima potencijal, jer ako počnu plesati, to znači da ima nešto', smije se simpatični striček Miroslav, kako piše tportal.

Naslovna fotografija: rtl

Iz kategorije: Glazba & Spektakli