Dokumentarni film o klapi Šibenik snima se ovih dana u Šibeniku u produkciji HTV -a, za redakciju Kultura - emisije pučke i predajne kulture urednik koje je Aleksej Pavlovski. Film se snima po scenariju šibenskog novinara i publiciste Stanka Ferić, redateljica je Milka Barišić, a direktor fotografije Marko Jerbić.
U njemu sudjeluje postava te klapa iz njihovih najpoznatijih i najslavnijih dana - Rade Koštan, Branko Bibica. Zvonko Najev, Anton Bataljaku, Dinko Gojanović Rakić i Zoran Grubišić, Miha Vodišek i Ante Barbača te skladatelj Dušan Šarac koji je surađivao s klapom Šibenik.
Danas su iznenadili Šibenčane i njihove goste s pjesmom uživo uz instrumentalnu pratnju Ante Jelića na mandolini, Vedranka Šikića Balare na gitari i Mate Višića na kontrabasu, na Meduliću gdje su se snimale ključne scene za taj dokumentarni film. Potporu su im došli dati poznati šibenski rocker Zoran Košuljandić i veliki promotor klapske pjesme Filijan Vuletić i štovateljica šibenske baštine i svega što je za nju vezano Nada Škarica.
Članovi te kultne klape koja je odavno postala šibenskom glazbenom institucijom oduševljeni su što će i na takav način dokumentirati pričao o njima i klapi u povodu njezina 50. rođendana.
Klapa Šibenik osnovana je siječnju 1971. godine u godini Hrvatskog proljeća. i ove godine slavi 50 godina postojanja. Od početka je po mnogo čemu bila posebna.Osnovali su je Radoslav Koštan, Branko Bubica, Anton Bataljaku, Ivo Mikuličin, Slobodan Matijević, Goran Roša i Ante Barbača, u podstanarskoj sobi Ante Barbače. Pjevali su zajedno i prije tog povijesnog dana najčešće u restoranu Uzorita Šime Šupe na Šubićevcu ili bi se okupljali uvečer i pjevali serenade. Klapa je odmah dobila i ime - Šibenik. Klapa u početku nije imala ništa, ni novaca, ni tradiciju, ni prostor za vježbanje, nisu imali ni instrumente pa ni glazbeno obrazovanje osim Barbače koji je išao u Muzičku školu i pjevao u Kolu. Prvi nastup klapa Šibenik imala je početkom ljeta 1971. godine u Betini na priredbi Prvi glas Betine. Iste godina Šibenik je nastupio na prestižnom festivalu klapske pjesme u Omišu i odmah se našao u finalu među osam najboljih dalmatinskih klapa. U omišu je klapa nastupila u nešto drukčijoj postavi od one inicijalne. Umjesto Gorana Roše, klapi je pristupio Neven Belamarić, proslavljeni šibenski operni pjevač i prvak opere HNK u Zagrebu. Važnu ulogu u tim ranim danima ima Ante Barbača koji poput pravog etnomuzikologa posjećuje stare Šibenčane i Šibenčanke koji znaju drevne šibenske pučke pjesme. Snima ih, bilježi i prevodi u suvremeni notni zapis, te adaptira za klapu pa klapa Šibenik postaje čuvar šibenske i dalmatinske glazbene baštine i nositelj tradicije klapskog pjesama, najprije u Šibeniku, a potom zahvaljujući afirmaciji kroz uspjehe na festivalu u Omišu i Dalmaciji. Prva pjesma kojom je klapa Šibenik na sebe skrenula pozornost stručnjaka bila je šibenska pučka pjesma Grlica je zapivala. Nakon 1973. godine klapa Šibenik niže uspjehe izvornim klapskim pjesmama, Jabuka je na dno mora pala, Rumen đule, Ne pitaj me razlog mojoj tuzi, Tri sestrice biguli. Osim toga klapa je izvodila i narodne pjesme koje je obradio Jakov Gotovac. Bile su to pjesme Omili mi i Dobra večer uzorita koju su uzdigli na razinu istinske dalmatinske himne, a Šibenik pretvorili u metropolu klapske pjesme i riznicu izvorne dalmatinske glazbe.
