Datum objave: 29. Svibanj 2019

Razmišljanje šibenske neviste:Odakle zazor ljudi već na spomen intelektualnog kapitala?

Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

Kad me ljudi u Šibeniku upitaju čime se bavim osjećam se neugodno jer prosto više ne znam što bih odgovorila i kako se profesionalno predstavila bez da me čudno ne gledaju.

Kada kažem da sam konzultant, još kako - tako, ali kad dodam da se bavim intelektualnim kapitalom, smiješak im se na ustima zamrzne, a ako krenem koristiti izraze poput nematerijalni/neopipljivi poslovni čimbenici diskretno se počnu ispričavati i udaljavati, jednostavno "naprave crtu". Našim ljudima se ne sviđa taj pojam intelektualno jer valjda misle da je to ili "prodavanje magle" ili pak da ja mislim da oni nisu dovoljno intelektualni, što će reći dovoljno pametni i to ih valjda odmah odbije. Nikako da shvate da je stvar posve obrnuta - da ja ljudima savjetujem kako da osvijeste ono što već imaju, sve svoje potencijale i iskoriste ih za poboljšanja u poslu i životu uopće!

 

Dvadeset godina čitam, usavršavam se, pišem, analiziram, savjetujem i govorim na tu temu i sretna sam kada ljudi prepoznaju kako se, unatoč apstraktnom nazivu, radi o nečemu vrlo konkretnom, lako primjenjivom i korisnom.
Za bilo koji poslovni pothvat potreban je kapital. Ljudi su kod nas uglavnom usredotočeni na novac, zgrade, zemlju ili postrojenja. To je nešto konkretno i vidljivo pa im daje osjećaj posjedovanja. No to je samo jedna strana priče jer, primjerice, bez dobre poslovne ideje i znanja kako ju kvalitetno na tržištu oživiti nema ništa.
I tu dolazimo do nematerijalne, intelektualne, komponente poslovanja kojom se bavim. Mnoge poslovne priče govore o tome kako su ljudi uspjeli unatoč oskudici financijskog i fizičkog kapitala a zahvaljujući upravo nematerijalnom kapitalu koji su posjedovali i uložili u posao - njihovoj viziji, znanju, vještinama, srčanosti, kreativnosti, inovativnosti, pozitivnim vrijednostima i ljudskim kvalitetama te posvećenosti zadovoljstvu klijenata.
Nazivi poput ekonomija znanja, inovativna ili kreativna ekonomija ili pak turizam doživljaja ukazuju na to da nematerijalni čimbenici imaju ključno mjesto u gospodarstvu 21.stoljeća.

 

Konkurentnost proizvoda danas ovisi upravo o nevidljivom i nematerijalnom - kvaliteti, jedinstvenoj recepturi, originalnim i neobičnim okusima ili mirisima, dizajnu, pričama o porijeklu ili izradi proizvoda, kreativnosti pri korištenju istog ili u komunikaciji s kupcima.

Što se tiče usluge, ona je po prirodi nematerijalna a kvaliteta usluge u velikoj mjeri ovisi o čovjeku koji ju pruža tj. o onome što on zna ili ne zna. U slučaju ugostitelja ili iznajmljivača to ne znači samo stručno znanje ili ono stranog jezika nego i znanje o kulturološkim različitostima, znanje o tome što različite kategorije gostiju očekuju, što vole ili ne podnose, znanje o tome kako stvoriti ugođaj, aktivirati njihova čula, pružiti im doživljaj koji će pamtiti i prepričavati.

 

Oni koji imaju relevantno znanje, komunikacijske i ine vještine, inovativnost, kreativnost, ljubav prema poslu, organizacijske i druge sposobnosti - ti ljudi posjeduju nematerijalni ili intelektualni kapital koji je isto tako vrijedan kao i novac. A to je nešto što bih voljela da ljudi shvate, posebno mladi koji ne vide poslovnu perspektivu tražeći krivca u manjku novca umjesto u manjku intelektualnih i duhovnih sposobnosti.
Imam samo jedan problem, ne znam kako bih to ljudima rekla, jer oni kojima bi dobro došlo, pobjegnu čim prozborim intelektualni...