Datum objave: 26. Kolovoz 2021

U SVJETLU IZMJENA DPU - a PEKOVAC / Ne odričimo se duše, identiteta i šarma Doca radi tehničkih rješenja koja su upitna

Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

U tijeku je javna rasprava koja se odnosi na najšarmantniji dio Šibenika, Dolac, a pod nazivom „Izmjena i dopuna detaljnog urbanističkog plana Pekovac“. 

Volim Dolac, taj skromni i pomalo uspavani dio šibenskog starog grada koji je svojevrsna protuteža turistički eksponiranom centru.  Od tvrđave sv. Mihovil prema jugoistoku prostire se reprezentativni Šibenik. Moderno dizajnirana Poljana s podzemnom garažom, katedrala pod UNESCO -vom zaštitom, , šibenska eno-gastro, kulturna i glazbena scena, trgovine, srednjovjekovne palače i butik hoteli, dućani i prostrana riva uz koju se iz godine u godinu veže sve više i više tranzitnih brodica i velebnih jahti. 
Sjeverozapadno od tvrđave, između dvostrukih i zapadnih gradskih bedema (koji su, uzgred rečeno, zanemarena kulturna baština i atrakcija) stiješnjen je Dolac. Prema povijesnim izvorima drevno je to šibensko predgrađe a neki tvrde da su tu davno živjeli i opaki gusari koji su se drznuli pljačkati čak papinske brodove. Po meni, Dolac je oličenje  srednjovjekovnog malog čovika, ribara i težaka. Sve je nekako nepravilno i skučeno – riva, ulice, skale, kuće i derutni Mandroč. Slikovito je to„misto u mistu“ , autentično, staro i oronulo, nepatvoreno, životno i beskrajno šarmantno. I baš zato je posebno i zaštite vrijedno. 
 
Jednako razmišljaju svi moji domaći i strani prijatelji, brojni gosti koji su smješteni u obližnjim apartmanima, posjetitelji dolačkih kafića čiji gosti uživaju u luksuzu sjedenja uz stare muliće i vezove. Sviđa se to i vlasnicima luksuznih jahti koje se u proputovanju baš ovdje sidre (a mogli bi gdje hoće), turisti koji s platforme na Banju uslikavaju selfije s bajkovitom dolačkom vizurom u pozadini, oni koji se parkiraju na TEF-u pa na putu prema razvikanom centru ili Mihovilu slučajno prolaze te na kraju oni koji tu ili u okolici žive, šeću ili dovode djecu na veslanje ili jedrenje u sportske klubove Krka i Val. To je doduše već u Crnici, ali je dio priče „Izmjena i dopuna detaljnog urbanističkog plana Pekovac“. 
Neosporna je činjenica da Dolac ima dugogodišnje probleme s poplavama. Nema dvojbe da to treba što ranije i što učinkovitije sanirati, pogotovo u kontekstu klimatskih promjena i nepredvidivosti jačine padalina ili razine podizanja mora. Ono što je sporno je način na koji se to misli postići.
Koliko sam shvatila problemu će se doskočiti ugradnjom novog sustava za odvodnju koji će prikupljati oborinske vode pumpama iz kojih će se one izlijevati u more. Nisam stručnjak ali znam da za svaki tehnički problem postoje razna tehnička rješenja pa bih voljela čuti i neke druge opcije i primjere iz svijeta gdje su slični problemi uspješno riješeni.
Drugi dio plana uključuje nasipavanje i proširenje tamošnje rive na potezu  od dolačkog parkirališta do sportskih klubova  VK Krka i JK Val.. Ta uska cestica bez kolnika po kojoj se malo teže ali uspješno mimoilaze brojni pješaci i auti trebala bi prema planu biti znatno proširena i podignuta za 80 cm (dakle skoro 1 m). Ne razumijem kako će ljudi ulaziti u kuće, kafiće i restorane ako se razina ceste toliko digne (kroz prozore?). Čudno je da nije predviđen nogostup za pješake kada se već proširuje cesta, a očito je da će se u budućnosti povećavati promet na toj relaciji.  
Naime, osim problematike plavljenja  Doca u priču (tj.raspravu) upletena je i izgradnja urbano-poslovnog objekta s podzemnom garažom kapaciteta 100 automobila. I to baš na mjestu gdje novo proširena dolačka cesta/riva završava. 
A to je podno osnovne škole i između dva popularna sportska kluba, Krke i Vala, gdje je za sada prometno sigurna rekreacijska zona za djecu, šetače i kućne ljubimce. Ali to će se definitivno promijeniti usvajanjem promjena urbanističkog plana koji stvara uvjete za gradnju tog kompleksa   proširenjem ceste koja do njih vodi. Možete li si zamisliti što će tu ljeti biti? Duga i smrdljiva kolona gmižućih   auta poput one koja se svakodnevno stvara po Zvonimirovoj ulici u smjeru centra. 
I na kraju ovog članka (kao i javne rasprave) dolazi nautički šlag. Mandroč, koji Docu daje poseban šarm a provjereno je utočište malih brodica, zatrpat će se radi proširenja ceste i ponovno izgraditi na vjetrometini. Čini mi se da je netko tko nema veze s ovim djelom grada zaključio kako privezivanje brodica uz obalu nije ekonomično pa da idiličnu, mjesnu valu, gdje se djeca rekreiraju a zatim i bezbrižno okupaju, treba bolje iskoristiti. Nagurat će tu tri pontonska gata s preko 200 vezova - 148 za lokalno stanovništvo i šport a 71 za javni promet (vjerojatno za tranzitne brodice ljeti a zimske vezove izvan sezone). Pri tome se jedino nadam da će se netko sjetiti uplanirati i izgradnju pripadajućeg sanitarnog čvora. Takav bi trebao postojati i za vezove duž rive u centru grada, gdje šetači nerijetko vide (polu)gole ljude koji se na krmi brodica tuširaju (a o tome gdje obavljaju nuždu neću ni govoriti). 
Nemojte misliti da sam protiv napretka. Naprotiv. Oduševljena sam gradskom lukom Vrnaža u Mandalini koja je izgrađena na povijesno irelevantnom terenu i po meni predstavlja veliko unapređenje kako vizualno tako i funkcionalno. Sviđa mi se i nova Poljana s podzemnom garažom, još jedno unapređenje u odnosu na prethodno stanje. 
Ali Dolac je nešto drugo, posebno, po izgledu, povijesti i ugođaju. Tu ne treba popravljati ono što valja nego ono što ne valja i to tako da se zadrži identitet i duša ove četvrti koju je u nekoliko riječi obuhvatio slavni stanovnik Doca, pjesnik Vinko Nikolić napisavši "Stina na stini, kupa do kupe - kuća. Kala do kale, skala do skale - misto. Barke, kaići, porat. Stara fortica, kameni bedeni – Dolac".
Zato sam odlučila javno komentirati ovu temu ne bi li u zadnjem trenutku potaknula ljude na razmišljanje i akciju. Primjedbe i prijedlozi primaju se do 30. kolovoza.

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3