Grad Šibenik svoje prvo kazalište dobio je 1870. godine. Iako je planova bilo i puno prije, upravo je inicijativa građana predvođena bogatim posjednicima, intelektualcima i obrtnicima urodila plodom. Šibenska općina prihvatila je prijedlog za izgradnju kazališta. S obzirom da je općina bila u lošoj financijskoj situaciji izgradnju kazališta prepustila je građanima, odnosno Društvu šibenskog kazališta koje je osnovano 1864. godine. Zamišljena dvorana kazališta bila je dovoljno prostrana i vrlo skladna, zapravo reprodukcija u malom venecijanskog kazališta "Teatro Fenice“. Autor projekta bio je Trogiranin Josip Slade, a prema nekim navodima Pavao Mazzoleni uspio je „incognito“ doći do nacrta.
Otvorenje novog šibenskog kazališta upriličeno je 29. siječnja 1870. godine predstavom "Kip od mesa“ Teobalda Ciconija u izvedbi talijanske putujuće kazališne družine "La drammatica compagnia Vittorio Alfieri“. Vrlo značajna godina kazališnog života u Šibeniku bila je 1874. Te se godine, naime, po prvi put s pozornice čula naša riječ te se afirmirala naša drama.
Paolo Mazzoleni nije bio samo službeni voditelj teatra, već je bio i impresario, mecena i izvrstan organizator, a članovi njegove obitelji, umjetnici koji su stasali na daskama Teatra Mazzoleni, postali su svjetski poznati umjetnici. Mazzoleniji su Šibenik napustili poslije Prvog svjetskog rata, a i danas u Palermu djeluje Fundacija Ester Mazzoleni koja godišnje nagrađuje najbolje svjetske operne pjevače i dirigente. Ester Mazzoleni, rođena Šibenka, poslije Šibenika živjela je u Palermu i imala angažman u tamošnjem velebnom Teatro Massimo, trećem po veličini (iza pariške Opere i milanske Scale) glazbenom teatru u Europi koje može primiti 3200 posjetitelja. Početkom stoljeća osvojila je tadašnje operne pozornice Europe i svijeta.