Dokumentarni film Ivana Živkovića Žike „U šest manje koju minutu” koji o bitci za Šibenik u Domovinskom ratu govori iz drugog rakursa, na drukčiji i do sada neviđen način, bit će premijerno prikazan večeras u 20 sati u Kući umjetnosti Arsen. Film je realiziran u koprodukciji s Hrvatskom radiotelevizijom, a napravljen je gotovo isključivo od arhivskog materijala, autentičnih video zapisa i fotografija.
-Dokumentarac „U šest manje koju minutu” napravio sam napravio isključivo od arhivskog materijala: snimaka i fotografija preko kojih sam u offovima pustio tonske zapise emotivnih i dramatičnih priča protagonista bitke za Šibenik u ruju 1991. godine. - kaže Ivan Živković Žika, scenarist i redatelj filma - Takav stil sam vidio kod velikog redatelja dokumentarnih filmova, okarovca Asifa Kapadia, a i Peter Jackson je svoj spektakl o Prvom svjetskom ratu They shall not grown old napravio isključivo od arhivskih snimaka - samo što je on imao prave filmove pa ih je restaurirao. Meni se taj pristup činio najprimjereniji na ovoj temi, želio sam pobjeći od dosadne talking heads forme i maksimalno iskoristiti sve te ratne snimke i fotografije. Neke snimke su sjajne - one od Šime Strikomana u Vodicama su možda i najbolji ratni materijal iz cijelog rata- a neke su amaterske, no sve su dragocjene i dramatične. I te stare crno bijele zrnaste fotografije su onda odlično sjele u kombinaciju sa snimkama. Film u jednom svom dijelu odaje veliko priznanje svim tadašnjim šibenskim novinarima, snimateljima i fotoreporterima. Njihov posao je bio iznimno važan: s jedne strane da sačuvaju ljude, a s druge da svojim izvještajima, snimkama i fotografijama svijet izvijeste o agresiji koja se događala.
Tko su sugovornici u filmu „U šest manje koju minutu”?
Za sugovornike u filmu sam odabrao ljude koji su bili važan faktor u ratu, a istovremeno je rat snažno utjecao na njihove živote, nekima napravio prave drame, a nekima odredio budućnost. Emotivno je najnabijenija priča Željka Baltića - Srbina i oficira JNA, zapovjednika bitnice na Žirju koji je tu topničku bitnicu u tajnosti predao hrvatskoj policiji. Tu je i priča Rahima Ademia koji je došao u posjed iznimno važnog teškog topništva u vojarnama oko Rogoznice. Imamo i Zoltana Kaboka koji je od novinara koji je pratio niže nogometne lige preko noći postao ratni reporter pa je poslije Domovinskog rata desetljećima obilazio svjetska ratna žarišta. Imamo i jednog Drnišanina, Ivicu Aleksića Sasu, koji je bio sudionik bitke kod Pakova sela, gdje su zaustavili tenkove koji su iz drugog pravca krenuli za Šibenik, a ta priča i ta herojska bitka je nekako uvijek bila u sjeni, manje poznata. Najviše mi je žao što u filmu nisam mogao imati Antu Granika, nekadašnjeg fenomenalnog reportera Hrvatske televizije. Granik je bolestan, dementan je i ničega se ne sjeća pa zato u filmu imam njegovu suprugu, također novinarku Jordanku Grubač. Ona uz to priča o tome kako je u to vrijeme bilo biti Srbin u Šibeniku, a otkriva i ratnu priču o svojoj obitelji u Drnišu.
U filmu je posebno zanimljiva izražajna glazba.
Glazbu za film radio je Marko Perković, al ne Thompson, nego Perka, a tu je upečatljiva interpretacija pjesme „Kad raziđe se dim” Đanija Stipaničeva. Riječ je o svima poznatoj pjesmi Arsena Dedića i Krste Jurasa koju je velikom učinio Vice Vukov. Montažer filma je Fabijan Matić čiji ovo prvi veći film.
