Datum objave: 14. Listopad 2021

BUNJE / Šibenski konzervator, dr.sc.Ivo Glavaš prezentirao šibenske bunje na velikom međunarodnom simpoziju etnologa konzervatora

Stanko Ferić
Stanko Ferić

Šibenski konzervator, doktor znanosti Ivo Glavaš prezentirao je šibenske bunje na međunarodnom simpoziju etnologa konzervatora Slovenije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine. Tema simpozija bila je „Konzervacija, restauracija i rekonstrukcija objekata tradicijskog graditeljstva”, a održan je u Kladovu u Republici Srbiji. Glavaš je na simpoziju imao izlaganje pod naslovom „Bunja Rašinov stan sjeverno od Vodica – primjer konzervatorskih postupaka na tradicijskoj suhozidnoj gradnji”. Objasnio je kako se bunje na šibenskom području uklapaju u slične graditeljske oblike na Mediteranu, ali imaju i posebne vrijednosti zbog kojih su neke od njih zaštićene kao kulturno dobro. Uz otok Brač, Šibenik je prostor na kojem su dalmatinske bunje najviše zastupljene u relativno kratkom periodu od druge polovine do kraja 19. stoljeća zbog naglog, ali kratkotrajnog razvoja vinogradarstva.
Bunja Rašinov stan u Vodičkom polju obnavljat će se u sklopu projekta Šibensko-kninske županije pod nazivom „Hereditas”, koji se odnosi na zaštitu tradicijske suhozidne gradnje. Vrijednost projekta je oko tri milijuna kuna. Najveći dio, kojim je financirana izrada projektne dokumentacije za novi županijski prezentacijski centar, osiguran je iz Europskog fonda za regionalni razvoj. U sklopu projekta izrađena je i projektna dokumentacija za obnovu bunje.
Simpozij u Kladovu bio je platforma za razmijeni informacija i najnovijih spoznaja o zaštiti kulturne baštine. To je bio deveti po redu redoviti simpozij etnologa konzervatora, a deseti jubilarni planiran je u Šibeniku.

Tradicijske suhozidne građevine nepravog svoda, u Dalmaciji nazvane bunje ili čemeri, prisutne su posvuda na Mediteranu. Slični oblici mogu se pratiti od slovenskog Krasa do grčkih otoka i Izraela. Na užem prostoru Dalmacije (od Zadra do Splita) najveća koncentracija bunja je na području Šibenika. Njihov nastanak u Šibeniku povezan je s ekspanzijom trgovine vinom iz Dalmacije tijekom 19. stoljeća kad se gotovo sve obradive površine pretvaraju u vinograde, a bunje postaju smještajni objekti za vrijeme radova u vinogradima. Ne odviše uvjerljivi znanstveni pokušaji da se neke bunje na širem prostoru Šibenika (Fantovi dvori) datiraju čak u sredinu ili drugu polovinu 17. stoljeća u doba mletačko-osmanskih ratova, spojeni su s općenitim teškoćama datacije građevina nepravog svoda koje su sveprisutne na Mediteranu od prapovijesti.

U pogledu formalnopravne zaštite tradicijske suhozidne gradnje u Republici Hrvatskoj napravljen je veliki iskorak kad je 2016. godine ta vještina zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro. Pored opće zaštite same vještine, na prostoru Šibenika čak su četiri vrijedna kompleksa bunja pojedinačno zaštićena kao kulturno dobro, što je jedinstven slučaj u Hrvatskoj. Među njima je i kompleks bunja Rašinov stan smješten sjeverno od Vodica u Okitu u Vodičkom polju. Gradnja kompleksa započela je 1850. godine, a 2008. godine zaštićen je kao kulturno dobro. Šibensko-kninska županija je 2017. godine u sklopu šireg projekta zaštite suhozidne tradicijske gradnje pod nazivom Hereditas, financiranog od Europske unije, odlučila pristupiti obnovi kompleksa bunja Rašinov stan.

Iz kategorije: Kultura