Datum objave: 12. Kolovoz 2022

Joško Čelar, doajen šibenskog novinarstva, predao Državnom arhivu u Šibeniku svoje fotografije - najveći i najcjelovitiji fundus autorskih i dokumentarnih fotografija

Stanko Ferić
Stanko Ferić

Joško Čelar, doajen šibenskog novinarstva i začetnik fotoreporterske profesije koji ove godine slavi 90. rođendan i 60. obljetnicu aktivnog novinarskog rada, predao je Državnom arhivu u Šibeniku cjelokupni fundus fotografija koje je snimio između 1961. i 2001. godine. Riječ je o izuzetno vrijednom, a po brojnosti fotografija i rasponu tema najvećem i najcjelovitijem fundusu autorskih novinskih i dokumentarnih fotografija koji je do sada dobio šibenski Državni arhiv. Ujedno to je i jedna od najbogatijih zbirki novinskih fotografija u Hrvatskoj koja sadrži više od 4500 fotografija i izvrsno očuvanih negativa.
Odluka Joška Čelara da svoje fotografije i negative pohrani u Državni arhiv u Šibeniku hvale je vrijedna odluka koja zaslužuje biti isticana kao primjer kako se treba ponašati prema baštini i minulom radu osoba koje su na bilo koji način sudjelovale ili svjedočile o životu Šibenika tijekom njegove povijesti.
Joško Čelar predao je svoje fotografije i negative nakon što je uvid u njegov rad i stvaralaštvo šibenska javnost stekla kroz izložbu „Šibenski Amarcord” koju je u suradnji s JU „Nacionalni park Krka” organizirala Udruga „Volim Šibenik” čiji su članovi tijekom proteklih šest godina digitalizirali najveći dio Čelarove fotografske baštine.

Joško Čelar:
Rođen u Šibeniku 1932.
Maturirao u Šibenskoj gimnaziji 1952.
Kao gimnazijalac bio je uspješan sportaš, atletičar i plivač. Bio je juniorski prvak Hrvatske u štafeti 4 x 5 m i juniorski prvak Hrvatske u bacanju koplja.  
Nakon završenog studija prava u Zagrebu, vratio se u Šibenik i dobio posao pravnog referenta u poduzeću Luka Šibenik. Kao gimnazijalca i studenta nije ga privlačilo novinarstvo, a fotografijom se nije bavio ni kao hobijem. Fotografija ga je zaokupila 1960. godine kada je za rođendan od djevojke iz Nizozemske dobio na poklon fotoaparat „Agfa” 6 X 6. Supruga Tomislava Tome Relje, brata redatelja Mate Relje, vidjevši njegove slike rekla mu je 1961. godine:”Mogao bi ti, Joško, te svoje slike i objaviti”. Nakon te pohvale i savjeta, ne vjerujući da bi nekoga mogli zanimati njegovi amaterski uradci, Joško ipak odlazi sa svojim fotografijama i bilješkama k uredniku „Šibenskog lista” Nikoli Begi.  Nakon što mu je Bego objavio prvu foto-reportažu Joško Čelar postaje najprije stalni suradnik, a potom i profesionalni novinar i fotoreporter „Šibenskog lista”. Napušta posao pravnika u Luci Šibenik, a novinarstvo i fotografija postaju njegov životni poziv.
Dolaskom u „Šibenski list” Joško Čelčar 1962. godine postaje prvi šibenski fotoreporter i začetnik fotoreporterske profesije u Šibeniku, ali i jedan od začetnika suvremene fotoreporterske profesije u Dalmaciji i Hrvatskoj.

Iako samouk, bez iskustva i uzora, Joško Čelar je u šibensko novinarstvo uveo aktivnu, dinamičnu, angažiranu i estetski čvrsto definiranu fotografiju. Postao je foto kroničar Šibenika, njegovog dnevnog, kulturnog, gospodarskog i društvenog, posebno urbanog života Šibenika. Kao novinar postaje minuciozni kritičar šibenskih mana, negativnih pojava, socijalnih i komunalnih problema. Svoje tekstove precizno ilustrira vlastitim fotografijama, a već 1962. godine radi originalne narativne fotoreporterske mozaike i počinje objavljivati tematske fotoreportaže, novinarsku formu koja je u to vrijeme bila u povojima čak i u visokotiražnim novinama na državnoj razini.
Do 1967. godine, kada „Šibenski list” prestaje izlaziti, a on prelazi u „Slobodnu Dalmaciju” u kojoj će ostati i nakon odlaska u mirovinu pa sve do danas, Joško Čelar postaje fotografski kroničar Šibenika i šibenskog zavičaja na zapanjujuće sličan način na koji je Tošo Dabac kao umjetnički fotograf 30-ih godina 20. stoljeća postao kroničar Zagreba.
Joško je već do ukidanja „Šibenskog lista” stvorio svoj prepoznatljivi izričaj i originalni fotografski stil pa se iz današnje perspektive može govoriti i o njegovoj autohtonoj šibenskoj školi novinarske fotografije. On se nije zadovoljio samo fotografijom kao pukim tehničkim sredstvom za zapisivanjem prizora iz stvarnosti nego u nju unosi elemente likovnosti i vizualne umjetnosti te javnosti na nov i do tada neviđen način prezentira Šibenik i Šibenčane. Njegovu dokumentarnu fotografiju, sljubljenu s suptilnom dozom umjetničke fotografije, danas se prepoznaje kao vrhunski fotografski narativ koji, a to treba posebno naglasiti, pripada Šibeniku i danas tvori jedan od najvažnijih segmenata njegovog identiteta. Niz Čelarovih fotografija toliko je duboko ukorijenjen u zavičajnu svijest Šibenčana, da ih se poput nekih pjesama Arsena Dedića, doživljavao kao „narodne” i prema njima se odnosi kao općem, zajedničkom dobru i šibenskoj dragocjenosti.
Već na početku svoje karijere, Joško Čelar zalazi u sferu društveno, socijalnog, afirmativnog i angažiranog novinarstva te stvara impresivni zaokružen, stilski koherentan i edukativno snažan novinarsko – fotoreporterski ciklus koji je prepoznala Javna ustanova „Nacionalni park Krka” i pretočila u monumentalnu monografiju „Zahuktali zov Krke”. Riječ je o njegovom gotovo polustoljetnom sustavnom radu na afirmaciji vrijednosti rijeke Krke i njenih prirodnih fenomena te ustrajnom promicanju razloga zašto Krku treba treba čuvati i štititi. Njegov novinarski rad jedan je od najvažnijih kamena temeljaca na kojima počiva Nacionalni park „Krka”.

Joško Čelar je šezdesetih godina prošlog stoljeća stvorio još jedan novinarsko kroničarski i fotografsko dokumentarni iskorak koji ga, usprkos skromnosti opusa, definira i kao prvog šibenskog kritičara suvremene glazbe. On je u doba zrelog restriktivnog socijalizma i vremenu paranoičnog straha od svega što dolazi s kapitalističkog Zapada, hrabro pratio (prozapadne) modne trendove te prvi uočio fenomen rock kulture koja je prodirala kroz pukotine oklopa rigidnog komunizma. Njegovi novinarski tekstovi o prvim šibenskim rock grupama i rock koncertima te fotografije prvih šibenskih rockera, danas imaju status neprocjenjivo vrijedne baštine kao jedina svjedočanstva o tom važnom segmentu šibenske urbane povijesti.

Od kako je dobio fotoaparat i prihvatio se novinarskog pera, Joško Čelar do danas nije prestao raditi i stvarati. Naprotiv, piše i snima s jednakim žarom , a svoj Šibenik, ne prešućujući njegove mane, promašaje i probleme, voli više nego ikada.
Njegov fotografski opus golem je. Udruga „Volim Šibenik” je od 2016. godine, kada je počela raditi na digitalizaciji, restauraciji i sistematizaciji njegovih fotografija, skenirala više od 6000 negativa i slika te je stvorila najveću i najcjelovitiju šibensku zbirku autorskih novinskih fotografija koja će od ove godine kao analogni i digitalni fond biti pohranjena u Državnom arhivu u Šibeniku.

Iz kategorije: Kultura