Mješoviti zbor Glazbene škole Ivana Lukačića pod ravnanjem dirigentice Ane Gović Blaće, na priredbi u povodu blagdana sv. Luce u Katoličkoj osnovnoj školi, u velikoj završnici svečanosti izveo je pjesmu Svetoj Luciji. Taj trenutak jedan je od najvažnijih šibenskih kulturnih i umjetničkih događaja jer je pjevana pjesma za koju je stihove napisao šibenski pjesnik (novinar, književnik, publicist i političar) Miho Jerinić (1872. – 1955.), jedna od najvažnijih ličnosti u povijesti borbe za slobodu i neovisnost Hrvatske i nacionalni identitet Hrvatskog naroda. Jerinića su zbog ljubavi prema Hrvatskoj i beskompromisne borbe za njenu samobitnost vlasti Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Jugoslavije uhićivale i izvodile pred sud čak 177 puta. Jernić, prvi šibenski školovani dentist, bio je vrstan pjesnik i duko iskreni vjernik, u Šibeniku je kao književnik, političar, novinar, sportaš i sportski djelatnik djelovao do 1913. do 1955. godine. Tijekom života u Šibeniku usprkos stalnim progodina, napisao je neke od najljepših domoljubnih i duhovnih pjesama. Njegovu pjesmu „Svetoj Kluciji” uglazbio je skladatelj Josip Španić, a uskrsnula je u nadahnutoj izvedbi Mješovitog zbora Glazbene škole Ivana Lukačića koja za povratak uzvišene duhovne poezije Mihe Jerinića, zaslužuje posebno priznanje.
Miho Jerinić, (Ston, 27. lipnja 1872. - Šibenik, 4. listopada 1955.)
Prvi školovani zubar u Šibeniku, pjesnik, političar, novinar i izdavač, sportaš, prvi poznati šibenski sportski biciklist, osnivač Hrvatskog planinarskog društva Kamenar 3. siječnja 1926. godine i njegov prvi predsjednik.
Miho Jerinić jedna je od najvažnijih ličnosti u kulturi, politici, novinarstvu i sportu u Šibeniku između Prvog i Drugog svjetskog rata. U Šibenik je doselio iz Stona 1913. godina kada je već bio poznat po svom sportskom poduhvatu; 1904. godine biciklom je prešao put od Beča do Stona. Bio je prvi školovani zubar u Šibeniku gdje je kao dentist radio od 1913. godine sve do smrti 1955. godine.
Još za vrijeme studija u Beču, 1903. i 1904. godine, izdavao je dvomjesečnik Ujedinjena Hrvatska, u kojem je širio ideju ujedinjenja svih Hrvata izvan okvira Austro - Ugarske Monarhije. Bio je izdavač, urednik i novinar listova Dalmatinski Hrvat i Jadranski Samohran. Bio je i plodan pjesnik. U Šibeniku je objavio dvije zbirke pjesama - Pjesme vječnog roba, 1926. i Flora Croatica - Hrvatska ružica, 1938. godina. Kao zdravstveni radnik i djelatnik šibenske školske poliklinike tiskao je u Šibeniku 1931. godine zdravstvene i higijenske upute i savjete školskoj djeci i mladeži pod naslovom Moje zdravlje, moj odgoj i moj duh.
Kao ljubitelj sporta i štovatelj njegovih vrijednosti podržavao je šibenske sportaše i sportska društva, a sam se, osim biciklizmom, bavio planinarstvom. Bio je utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog društva Kamenar 1926. godine.
Nadahnut idealima slobode i republikanizma, emotivno je portretirao povijesnu sudbinu hrvatskoga naroda kao vječnog roba i u staroj habsburškoj i u novoj južnoslavenskoj monarhiji. Njegova djela u stihu i prozi prije i poslije 1918. godine ogledalo su slobodarskih nada i razočaravajućih kušnji hrvatskog naroda. Bio je temperamentan i nije prezao od izazova i konflikta. Izazivao je jetkim sarkazmom. Od 1913. godine kada je doselio u Šibenik, do 1937. godine bio je 177 puta izveden pred sud zbog optužbi za klevetu, ruganja pojedincima i režimu, hrvatski nacionalizam i antidržavnu politiku, ali nikada nije bio osuđen.