Datum objave: 23. Svibanj 2017

Sjećanja Maloga Moše: Kako su "Baldekinjani" htjeli "izdricati" kanal svetog Ante

Diana Ferić
Diana Ferić

Najprije je teretni brod „Karmen“ pun cimenta udarija u stinu podno vile „Moj mir“ na uplovu u kanal svetog Ante. Al je kapetan bija pametan pa je umisto da uspori pitira brod punom parom. Srića. Lega je meko na dno između punte Šipada i Torića škvera, piše o jednoj epizodi u kanalu svetog Ante koje se sjeća iz svog djetinjstva na Baldekinu prof. emeritus Mladen Friganović koji je umro lani u 88 godini, a za sobom je, osim bogate karijere doktora geografije i demografije, ostavio i zapise o Šibeniku koji pamti iz svog djetinjstva i mladosti, a koje redovno objavljujemo na portalu Šibenik News u rubrici "Krpice iz borše maloga Moše".

Kako „izdricati“ kanal svetog Ante

Nikom ništa nije bilo. Cimenat su iskrcali, a „Karmen“ odvukli u škver na popravak. Nije se na Baldekinu o tom ni puno pričalo. Al onda 1940. novi ratni brod Kraljevine Jugoslavije, zva se „Ljubjana“ udari u stinu i potone blizu obale Rogača di smo se mi dica kupali. Sve san to vidija jer me je mater poslala u donji vrtal i na ogradi oko njega uberem sliza za čaj. I tako berem sliz kadli majko moja eno ratnog broda, izlazi iz kanala, nagonje se, a mornari skaču iz njega u more. Gospe moja. Nisam ja znao što se događa al neki ljudi koji su se tamoka našli neštosu govorili pa sam razumija da brod tone. Kada se okrenija dnom prema nebu mislija sam da je užareo jer do tada nikada nisam vidija brod premazan minijem. Skoro svi su se mornari spasili prije nego što je „Ljubljana“ potonila osim oni nesretnika koji su ostali u kaldaji. Baldekinjani su se odma sitili kako je kapetan broda „Karmen“ koji je vozija cimenat bija pametan pa je potira brod punom parom, a kapetan „Ljubljane“ napravija suprotno, usporija pa mu je lađa potonula u duboko more. Dvi je greške napravija. Prvi i prvo zapara je greben pokraj lanterne jer je usporio umjesto da kao i svi ubrza pa ga je bura bacila na stine. A onda je jope usporija umisto da ubrza i eto ti ga na! Na coneri dida Paškice danima su Badekinjani smrknuta čela vijećali da treba kanal svetog Ante izdricat da veliki brodi lakše prolaze. I ko zna možda bi kanal i izdricali da nije izbija rat.

 

De mi porciju friganovića

Puno se na Baldekinu pričalo kako su mnoge stare obitelji minjale prezimena. Valjda zbog žendibi ili podile imanja kad bi stari umirali ili tko zna zašto na Baldekinu je dil obitelji Junakovića prema u prezime Mikulandre, kažu po nekom Mikuli, neki su Grguričini postali Stošići po didu ili babi Stošiji... A nekima je valjda bilo jednostavnije za reć ili su ih krivo upoisali u knjige pa su to uzeli ka svoje. Tako su Zenici postali od Zehnića, Zjačići od Sijačića, a Labure od Halaburića... A zašto su Miljasi postali Stojići, Moduni postali Antuncu, zašto su se Jakšići prozvali Ninići, a familija Erceg uzela prezime Picula to ne bi znao reći, a čini se da nije zna ni vridni profesor Ante Šupuk koji je sve to izučava.

A mi Friganovići, oklen nama prezime. Knjige kažu da Friganovići nisu minjali prezime jer je u knjigu goričke župe još 1560. bija upisan neki Nikola friganović. Bilo je neki priča da su Friganovići dobili prezime zato što su po gostionicama običavali naručivat porciju friganovića, a to je bila porcija friganih jaja s pršutom ili panceton. Ali nije bilo tako. Stari su se Friganovići samo znali pofalit da su marendali friganih jaja i pršuta. Od toga je nastala uzrečica:
-Marenda sam jaja i pršuta ka Friganovići!
A onda se to prilipilo u baldekinski govor pa kad bi neki Baldekinjanin doša u gostionu il tovernu naručija:
-De mi porciju friganovića.
Tako mi Friganovići nismo friganovići nego smo Friganovići oduvik i kada nismo minjali prezime osim jednog našeg Friganovića koji je otiša u Ameriku i uzeja pravo amerikansko prezime - Matavulj.


 

Iz kategorije: Nostalgija