Bio je to sudnji dan, a ne nevrijeme. Najprije je olujni vjetar rušio drveće i krovove kuća, a nakon strašne grmljavine nebo se otvorilo i nastao je potop biblijskih razmjera.
U Šibeniku i Vodicama poplavljena su prizemlja nebrojenih kuća. U starom dijelu Šibenika bujica je potkopala temelje nekih drevnih zdanja. U Vodicama gotovo da i nema kuće koju nije zadesila poplava. Stradali su vinogradi i maslinici, a mnoga su sela ostala odsječena jer su bujice odnijele putove i mostove.
Tek kada se nevrijeme stišalo, a bujice presahle moglo se izaći iz kuća i sagledati razmjere kataklizme koja se 17. studenoga 1925. godine sručila na Šibenik, Vodice i područje Grebaštice, te Danilo, Tromilju i Konjevrate, a otkrivene su i žrtve.
U Vodicama je grom ubio Maru Grgurev. Nju grom nije pogodio u polju ili negdje vani kao što bi se moglo pomisliti nego na katu vlastite kuće. Nedugo zatim pronađeno je u i tijelo petnaestogodišnje pastirice koju je grom pogodio dok je pred nevremenom tjerala ovce u staju.
Zbog nevremena znameniti znanstvenik Oton Kučera nije u Šibeniku mogao održati predavanje "Čovjek u svemiru i budućnost čovječanstva" za koje je vladalo tako veliko zanimanje među pučanstvom da kazalište nije moglo primiti ni pola onih kojih su željeli čuti Kučerine riječi.
