Datum objave: 06. Ožujak 2019

NA DANAŠNJI DAN: Zašto je Šibenik napustio svoje pokladne običaje i zaboravio na samog sebe?

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenik je zaboravio na svoje pokladne običaje, a izbrisavši njih zaboravio je i na samoga sebe. Bez svojih pokladnih običaja Šibenik i nije Šibenik nego je bezimeni grad kojem običaje spašavaju tek nestašna djeca koja se maškaraju.
Prije nije bilo tako. Šibenik se nije mogao zamisliti bez raskošnih poklada koje su trajale barem deset dana i završavale u pokladni četvrtak.
Taj zadnji dan poklada, pokladni četvrtak, nije nikada prošao bez raskošnih plesova i gozbi, bez najfinijih krabulja, elegantnih plesova vatrogasaca, lovaca, akademičara, veslača "Krke", nogometaša "Osvita", "Kola", Narodne glazbe, bez plesova odvjetnika i profesora, a bilo je i predivnih maturalnih plesova.

Na pokladni četvrtak Kalelarga bi i prije sumraka bila pokrivena debelim sagom korijandola kojima se posipala razdragana maškarana mladost uz smijeh i šale. Pa onda izlozi šibenskih trgovina! Danas su sivi, neveseli, a prije nego što je Šibenik zaboravio na sebe bili su vrijeme poklada raskošno uređeni, bogati, lijepo osvijetljeni. Krojači su izlagali birane tkanine i svilu za plesne toalete, a drugi mnogo toga što bi se pri nastupu korizme marno pohranjivalo, da se ponovno u novoj pokladnoj sezoni okite izlozi.
Kada bi u Šibeniku počele poklade put Šibenika bi se krenulo iz Dubrovnika, Splita i Zagreba... Nekada je u Šibeniku svega u vrijeme poklada bilo obilju, plesa, smjeha, radosti, brižno napravljenih krabulja, razigrane i raspjevane mladosti, šala i uličnih igrokaza.
A danas? Danas ničega više nema. Poklade bi bile sive da nije djece, a kolika je kriza maškara nastupila govore dječaci koji po ulicama prodaju korijandole po sniženim cijenama jer ih nitko ne kupuje. A zašto bi ih i kupovao kada su šibenske maškare uvenule. U Šibeniku je nastupila velika kriza poklada. Uvenuo je i tusti pokladni četvrtak. Sada je pokladni četvrtak kao svaki drugi četvrtak. Na ulicama nema ni jedne maškare, u Kalelargi nema saga od korijandola, izlozi su obični i neosvijetljeni, a ni Krnju se više ne ispraća, ne čita mu se šenteca niti ga se spaljuje.

Sve je otišlo u zaborav. Šibenik je zaboravio na svoje maškare, ali na šibenske maškare nisu zaboravili u Splitu i drugim gradovima jer sada oni pripremaju na šibenski način pa Šibenčani kojima je do poklada odlaze tamo. Krešimirov grad utonuo je u svagdašnju monotoniju i da nije djece koja se maškaraju i luduhu ne bi se ni znalo da su poklade.
 

Šibenik, 6. ožujka 1936. godine.


 

Iz kategorije: Nostalgija