Pred nama je kupališna sezona. Gradsko kupalište Jadrija mada još ne sasma i po planu dovršeno već se naslućuje kao naturalna kazališna kategorija prostora između kopna i mora na kojoj se događa anomalijska scena dinamike odnosa između nužde javnog morala i narečene potrebe za liberalnom eksplicitnošću prikaza tjelesne anatomije u žena, a ništa manje i muževa, šibenskih Narcisa zaljubljenih u vlastite odraze razgoljena torza.
Predstojeća kupališna sezona naročito je delikatna jer već predvidivo puna dva mjeseca prije otvaranja natura problem održanja ćudorednosti. Opravdanosti zabrinutosti učinak je navade eksplicitne depilacije opisno nestandardiziranih tjelesnih mjesta. Moda rečene depilacije, u naravi čupanja i brijanja obraslih dijelova ljudskog, a osobito ženskog tijela doprla je do ovdašnjih žala, spruda,vala i pržina još prošlog ljeta ali se nije očitovala tako naglašeno ugrozno kao u najavama ovogodišnje kupališne sezone jer se sputala odozgo i odozdo na granični pojas moguće ćudoredne tolerancije. Sada su ti granični pojasi ugroženi i iz čvrste zone ulaze u nesigurni prostor tjelesnih krajolika što podjednako zabrinjava dušobrižnike javnog morala kao i estete ljudskih potreba. Potonji se pitaju eliminira li moda depilacije čar stvarnih tjelesnih krajolika u segmentu sezonskih kupališnih aktivnosti i potire li ta kozmetička novost čulne prostore fantazije kao supstance života?
Kupalište koje nam leksika određuje kao dio obale pogodan za kupanje i izlaganje suncu i na
kojem čovjek ostvaruje svoju prirodnu zdravstvenu potrebu za kontaktiranje s morem kroz koju on kroz svoju kožu apsorbira korisne elemente. Seriozne promjene u određenju kupališta ukazale su se s osvitom modernih vremena kada su se ona pod raznim uplivima počela pretvarati u scenu pa k tome i u kulturne arene na kojima se kao klice uspješno razmnožavaju i niski nagoni. Kupališta se sve više ukazuju kao pogodna zona prilagođena onim ljudskim potrebama koji bi prema principima morala morali ostati osobni i nipošto se ne bi smjeli iznositi na scenu u smislu hvalisanja tjelesnim isticanjem i propagande intime u cilju privlačenja spolnih partnera.
Kupalište se pod tim pritiskom mode i posebno upitno progresivnog pokreta ženske emancipacije s prihvatljive granice solidnog ćudoređa i ustezanja od provokativnog prikazivanja tjelesnih krajolika, pomiču prema toleriranim bludilištima gdje se javno i zorno čak nikakvom formom prikriveno, očima konzumira i eksplicitno radi sve ono što se događa iza zidova i zastora bludilišta i bračnih ložnica.
U ovom trenu kada se pripremamo za novu kupališnu sezonu nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti kuda će nas to kao uljuđenu zajednicu odvesti. Hoće li, moguće je smjelo upitati, će s depilacijom nestandardiziranih opisnih mjesta doći ne samo do ugroze čari tjelesnih krajolika, nego i do općeg uklanjanja kupališne odjeće pri čemu će se netragom izgubiti svaki smisao ljubavi i ljubavne žudnje i posvećenih rituala praktičnih spolnih vještina? Ili će biti da su u pravu oni koji tvrde da su kupališta ona mjesta na kojima svatko za sebe može ostvariti svoju ideju raja u kojem su privremeno i svrsishodno suspregnuta uobičajena pravila ponašanja u cilju reprezentiranja onog što je zbiljsko, ali se s nepotrebno s moralnog aspekta suspreže?
Šibenik, travanj 1924.
Uoči četvrte kupališne sezone na Jadriji
Tekst anonimnog autora.