Najpoznatiji i najpopularniji svjetski akrobat i ekvibrilist, car visina i kralj ravnoteže Arturo Strohschneider, 1930. godine svoju je vještinu prikazao i Šibenčanima. Hodao je po žici razapetoj između hotela Krka i crkve sv. Frane iznad donjeg dijela đardina, spomenika Nikole Tommasea i nepregledne gomile koja je u grobnoj tišini pratila svaki njegov korak. Nikada prije, a koliko se zna, ni poslije Artura Strohschneidera u Šibeniku nitko ništa slično nije izveo.
Nekoliko dana ranije Arturo je gostovao u Splitu. Hodao je iznad Marmontove ulice po žici razapetoj između krovova hotela Bellevue i Narodne banke. Ali Šibenčani su i bez vijesti iz Splita znali kakav ih spektakl čeka jer je glas o Strohschneider i njegovoj opasnoj vještini već odavno dopro do njih. Ta taj je akrobat prije dolaska u Šibenik već gotovo 30 godina kao nenadmašni hodač po žici trijumfirao u Buenos Airesu, New Yorku, Lisabonu, Madridu, Berlinu, Parizu, Londonu, Beču, Petersburgu...,prenosimo iz 43. broja časopisa Volim Šibenik
Njegov dolazak u Šibenik bio je bez dvojbe apsolutna senzacija pa čudi što o nastupu gospodara visina nema više tragova, postoji tek jedna fotografija koju je pronašao i sačuvao povjesničar Joško Zaninović. Pisanih tragova nema, osim jednog papira s netočno napisanim Strohschneiderovim prezimenom i pogrešnom bilješkom da je u Šibeniku bio 1929. godine.
Srećom svemu tome svjedočio je pjesnik i erudita Tin Ujević koji je značaj dio svoje spisateljske karijere ostvario u Šibeniku 1911. i 1912. godine. Te 1930. godine, kada se u Dalmaciji pojavio
Strohschneider, Tin je živio u Splitu. U Šibenik više nije dolazio, ali mu je prihode osiguravao Šibenčanin Manfred Makale, vlasnik i urednik Jadranske pošte, dnevnih novina koje su izlazile u Splitu.
Tin Ujević, kao kolumnist Jadranske pošte, napisao je da je da takvu senzaciju kakvu je priredio hodač po žici jedva malo debljoj od vlasi, nije mogao prirediti ni slavni trkač Baćo koji kao i Strohschneider izbjegava intervju koji mi je obećao pod izgovorom da nije u svako vrijeme dovoljno inspiriran.
Tim je, dakle, želio intervjuirati Strohschneidera, ali nije uspio. No zlata vrijedi ono što je zapisao i bez intervjua iako nema nikakve sumnje da bi to bio fantastičan razgovor obzirom na Tinovo znanje, znatiželju i spisateljsko umijeće.
-Trebalo je imati petlje da se otvori takvo zračno šetalište, pisao je Tin, a kada se vidi kako se taj čovjek bez zabune producira, zaključujem da bi on umio stanovati, spavati pa i ručati i večerati na tom konopcu, napisao je čuveni Tin.
