Policija svaki dan otkriva nove pojedinosti o aferi Janaf, novcu kojeg je otuđio i skrivao bivši direktor Dragan Kovečavić i zbivanjima u famoznom "Klubu" u zagrebačkoj ulici Slovenska na kućnom broju 9. No, "Klub" sličan onome u kojem je Kovačević okupljao i ugošćavao svoje poznanike, partnere, političku elitu, gospodarstvenike i tko zna koga sve ne, postojao je i u Šibeniku. Doduše nije to bio "Klub" poput Kovačevićevog, nego obična kancelarija koju su na specifičan način koristili akteri pljačke novca iz šibenskih poduzeća. Riječ je o kancelariji jednog direktora koju su šibenski pljačkaši među sobom su konspirativno zivali "Klub".
U tom šibenskom "Klubu" noću su se, bez znanja direktora čija je to kancelarija bila, okupljali kartaši koji su kartali za novce, ali ne svoje nego novce koje su krali iz blagajni svojih poduzeća. Glavni osumnjičeni K. Z., kada su ha uhvatili, sve je priznao te otkrio tko je sve kartao, tko je gubio, a tko dobivao i tko je koliko oštetio svoje poduzeće. Kartaši naime nisu dobitke na kartama vraćali u blagajne iz kojih su novac uzeli, nego su ih prisvajali i koristili za vlastite potrebe.
Z.K. je priznao da je iz blagajni poduzeća u kojima je radio uzeo oko milijun dinara. Ulog u igri bio je limitiran na 4000 dinara, ali se igralo i u veće sume pa i nekretnine tako da su pojedinci izgubili i svoje kuće. Z.K. je, prema vlastitom priznanju, bio uspješan kartaš, a istražiteljima je kazao da je dobitke najviše trošio na marendavanje, skupe cigarete i pića, te mušku kozmetiku i čašćenje društva. Manji dio davao je supruzi za troškove kućanstva. Na sudu mu je osim priznanja i spremnosti da prokaže ostale članove "Kluba", kao olakotna okolnost uzeta i namjera da novac uzet iz poduzeća kad tad vrati, ako nikako drukčije onda podizanjem kredita.
Bilo je to u Šibeniku 1965. godine
