Prije 55 godina počela je izgradnja nove, suvremene i k tomu prve prave šibenske tržnice. Potreba da se izgradi tržnica bila je još od završetka Drugog svjetskog rata činjenica oko koje u Šibeniku nije bilo spora, međutim ostvarivanje tog neophodnog projekta išlo je jako sporo i mukotrpno. Konačno 1965. godine nakon gotovo 20 godina čekanja započeli su radovi na izgradnji tržnice koja je do danas ostala ista i još uvijek služi iako ju je već dobrano nagrizao zub vremena. U prvoj fazi 1965. godine uređeno je takozvano "prizemlje", to jest donji plato s lokalima "ispod balkona na katu". Taj "kat" odnosno gornji dio tržnice izgrađen je i predan na uporabu 1966. godine.
Zanimljivo je da tadašnja šibenska uprava usprkos tomu što opravdanost gradnje tržnice nije bila upitna, što su postojala potrebna sredstva pa i ponuda banaka da povoljno kreditiraju učešće za početak investicije, nije mogla pronaći tko će biti investitor. Bilo je logično da to bude tadašnja Tržna uprava, ali je to ona odbila. Potom je investicija ponuđena građevinskom poduzeću "Izgradnja" s tim da mu pripadne pravo prodaje poslovnih prostora međutim ni to nije prošlo. U nastojanju da se tržnica pošto poto izgradi šibenska je vlast ponudila projekt lokalnim trgovačkim poduzećima, ali ni to nije naišlo na očekivani odaziv. U jednom trenutku čak je bilo aktualno (za tadašnje prilike heretično rješenje) da se izgradnja tržnice povjeri tzv. privatnom sektoru odnosno privatnim poduzetnicima. U međuvremenu bila je odbijena ponuda "Autotransporta" da to poduzeće svojim novcem izgradi tržnicu u zamjenu za pravo korištenja Starog pazara kao autobusnog kolodvora. Konačno, nositelj investicije ipak je postala Tržna uprava kojoj je, da bi otplatila kredit, dozvoljeno da povisi naknade za korištenje klupa, stolova, poslovnih prostora i površina na tlu za prodaju voća, povrća, cvijeća, mesa, mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda, vina, rakije, prošeka, slanih srdela i svega ostalog što se inače prodaje na zelenim tržnicama.
Inače nova šibenska tržnica izgrađena je novcem iz dijela Fonda za stambenu izgradnju namijenjenog izgradnji poslovnih prostora. Cijela je bila 37 milijuna tadašnjih dinara.
