Krapanjski spužvari nisu samo najbolji ronioci na Jadranskom moru. Njih krasi poduzetnost i poslovna spretnost pa bi kukavnim poduzetnicima Dalmacije koji slabo rade i još slabije zarađuju dok čekaju da netko drugi za njih nešto napravi, trebala biti uzor. Krapljani su samo tri dana nakon što su u kanalu između otoka Čivova i Šolte na dubini od 40 metara pri lovu na spužve pronašli najprije 14, a onda još 11 amfora iz 1. i 2. stoljeća. Iznijeli su ih iz dubine mora i ne gubeći vrijeme donijeli u Split te još istoga dana gotovo sve prodali po zgodnim cijenama. Najbolji kupci bili su Splićani koji amforama žele ukrasiti svoje kuće tako da dobiju na profinjenosti izgleda, a sebi priskrbe status prosvijećenih ljudi koji znaju cijeniti povijesne vrijednosti. Nekoliko amfora kupili su i vlasnici splitskih hotela te jedan ugostitelj koji je Krapljane nagradio dodatnim honorarom kada su ga uputili da kupi nimalo oštećenu amforu izuzetne ljepote. Kupcima koji su zakasnili i nisu više imali što kupiti Krapljani su obećali da će ih se sjetiti kada drugom zgodom nađu potopljeno staro brodovlje, a pozvali su ih i da, ako im je baš stalo da kupe amfore, dođu k njima na Krapanj gdje po kućama ima lijepih komada koje ne treba sušiti i čistiti.
Split 11. lipnja 1936.
