Sidebar Menu

Datum objave: 19. Siječanj 2022

ŠIBENIK JE TO / Pas gradonačelnikovog rođaka ugrizao na Poljani lučkog radnika, a Sud odlučio da mu mora prirediti gozbu

Diana Ferić
Diana Ferić

Usred rijeke od dukat-krumpira uzdizala se planina od komada pečene tuke, piletina, janjetine i jarčevine, a iz nje se uzdizala miomirisna para kao dim iz vulkana. Začuše se krici, uzdasi, jadikovke, neki i Boga zazvaše, a slabi i bez srama zajecaše, kada su gostioničar Zlatan i njegov kuhar na stol iznijeli brdo pečena mesa i zlaćanih krumpira, polivenih maslinovim uljem kao da se Krka preko njih izlila. Tako je poznati šibenski novinar Manfred Makale opisao gozbu koju je u Masnoj ulici 1937. godine, u gostionici Nikole Zlatana morao prirediti rođak tadašnjeg gradonačelnika  Vinka Smolčića za jednog lučkog radnika jer ga je ugrizao njegov pas. Taj tekst najbolje svjedoči o tome kakvi su bonkulovići Šibenčani bili.

 
 
U zapisima o ovom događaju i drugim izvorima nigdje se ne spominje ime rođaka gradonačelnika Šibenika Vinka Smolčića. Iz sjećanja Šibenčana koji su poznavali novinara Manfreda Makalu može se zaključiti da je tu riječ o jednoj od čuvenih Makalinih podvala, no bliže je istini kazivanje pokojnog ljekarnika Ive Vučića (1921. - 2021.) da je gradonačelnik Smolčić zabranio Makali spominjanje imena svog rođaka i zaprijetio mu tužbom, ako to učini. Makale, koji se nije bojao svašta objavljivati navodno se povukao jer je sa Smolčićem već bio na sudu i izgubio parnicu. 
 
Gradonačelnikov rođak, vlasnik psa koji je na Poljani ugrizao Nikolu Živkovića mora za kaznu Nikolu častiti objedom u gostioni Nikole Zlatana u Masnoj ulici, platiti globu i najstrože ukoriti svog psa Herkula, koji je u naravi kuja, da svoje nedjelo ne bi ponovio, glasila je odluka Suda.
 
Lučkog radnika bez velikih prihoda Nikolu Živkovića, po svemu čovjeka siromašna, ali poštena i u dobroj snazi ugrizao je pas dok je prolazio preko Poljane na putu prema pristaništu gdje je trebao raditi na istovaru garbuna. Nikola, koji zbog ozbiljnosti ugriza nije mogao raditi pa je izgubio dnevnicu, a znajući da je zbog prijeteće bjesnoće koja se proširila među psima u Šibeniku, slučaj je prijavio policiji i gradskom redarstvu. Policija je uz pomoć agenata odmah pronašla vlasnika psa koji i inače bez nagubnice zalazi među ljude. To i nije bilo teško jer je riječ o rođaku gradonačelnika dr. Vinka Smolića, koji svog psa njeguje i jako pazi, poznato je da psa voli više nego ljude, a u Šibeniku je na porugu jer je psu dao ime Herkul iako je njegov pas zapravo kuja. 
Slučaj je završio na sudu, a Nikolu Živkovića su od svoje volje i bez naknade zastupala čak dva odvjetnika budući da ih je taj slučaj veselio. Za svog su branjenika tražili, kako su kazali, visoku, ali pravičnu novčanu naknadu te uz to ispriku od gradonačelnika dr. Smolčića koji je neopravdano i politički nepromišljeno stao u obranu svog rođaka kao i usmrćivanje psa zbog sumnje da bi mogao biti zaražen bjesnoćom, a ako nije sigurno će biti jer ga vlasnik neprestance pušta lutati bez nadzora.
Sud je razmotrio slučaj do najsitnijih potankosti. Dokazano je da Nikola Živković ničim nije izazivao psa koji ga je ugrizao te da ga je pas ugrizao iz čista mira. Sud je odbacio sva opravdanja rođaka g. gradonačelnika dr. Smolčića koji nije došao pred sud nego je poslao svog ovlaštenog zastupnika, zapisao je Makale. 
Uvaživši sve činjenice sud je presudio da vlasnik psa Herkula, koji je u naravi kuja, mora za djelo koje je učinio njegov pas, državi platiti propisanu globu, najstrože ukoriti svog psa kako se ne bi dogodilo da još nekoga ugrize, a oštećenom Nikoli platiti čestit objed. Novčano obeštećenje odbačeno je kao neopravdano zato što Nikola ionako ne bi dobio dnevnicu jer tog dana u Šibenik nije uplovio brod za  utovar garbuna. 
Za izvršenje ovog dijela kazne određena je gostiona Nikole Zlatana u Ulici sv. Ivana. Gostiona Nikole Zlatana određena je za izvršenje kazne zato što je na prikladnom javnom mjestu na kojem građani Šibenika mogu vidjeti izvršenje kazne, zato što ima električnu rasvjetu koja garantira vidljivost i ako se izvršenje kazne dogodi uvečer, zato što vlasnik Nikola Zlatan uredno plaća porez i do sada kod njega nije pronađeno patvoreno ili vodnjeno vino te je sudskoj pratnji, „sekundantima” koja će nadzirati izvršenje kazne osigurao duhan, kavu i mineralnu vodu te uz to i liker nakon izvršenja kazne i po završetku njihova radnog vremena. 
Za dan izvršenja kazne određeno je da to bude 1. listopada 1937. godine u 16. sati. U naznačeno vrijeme u gostionu Nikole Zlatana došli su Nikola Živković i rođak gradonačelnika dr. Vinka Smolčića sa „sekundantima” koje je odredio sud. Priča o toj gozbi ravna  scenarijima Malog mista sa svom dramaturgijom, usponima i padovima koji su se događali na nečemu tako prostom i jednostavnom. Gozba je rano ujutro okončana jakom svađom Nikole Zlatana vlasnika gostionice i gradonačelnikovog rođaka. Problem je bio taj što Zlatan nije htio da mu se plati jer je u neviđenom zanosu i sreći odlučio sve častiti, a s druge strane gradonačelnikov rođak je po svaku cijenu želio da plati svoj ceh pa šta košta da košta jer da je tako odredio sud i da mu se tako hoće, a kako je gozba prošla. Sve o toj gozbi pročitajte u novom broju časopisaVolim Šibenik
Iz kategorije: Spomenar

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3

Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.