Datum objave: 12. Siječanj 2023

OVO ĆE VAM SE SIGURNO SVIDJETI/Kako su ugledni Šibenčani najprije uživali, a onda izogovarali svečanu večeru na brodu nadvojvode Fridricha

Diana Ferić
Diana Ferić

Austrougarski nadvojvoda Fridrich Maria Albrech Wilhelm Karl od Austrije,  vrhovni nadzornik pješaštva austrougarske vojske došao je u Šibenik 12. svibnja 1914. godine, pedesetak dana prije atentata Gavrila Principa na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda I. u Sarajevu i početka Prvog svjetskog rata. Tada 58-godišnji nadvojvoda Fridrich, koji je s princezom Isabellom od Croy-Dülmena imao osam kćeri i jednog sina s čim su se Šibenčani na svoj način pakosno rugali, doputovao je u Šibenik parobrodom „Dalmata” iz Skradina do kojeg se iz Zadra dovezao automobilom jer je želio vidjeti Skradinski buk.

Kada se „Dalmata” primaknuo Šibeniku nadvojvoda Fridrik je izašao na krmu i vojnički pozdravio plotune dobrodošlice ispaljene iz topova bojnog broda „Arpada” koji je bio usidren u Šibenskom zaljevu. U Šibeniku su ga na rivi Makale dočekali kontraadmiral vitez Zaccaria i poglavar Kalebić, a pred hotelom „Krka” gradski i općinsku dužnosnici. Fridrich je odbio ponuđeni predah u hotelu „Krka” i odmah je s pratnjom pošao vidjeti katedralu sv. Jakova u kojoj je razgledao s velikim zanimanjem.

Nakon razgledavanja katedrale nadvojvoda se čamcem na vesla prebacio na bojni brod „Arpad” gdje je za uzvanike, vojne dužnosnike i šibenske uglednike priredio – diner, ručak. Pozvani su bili „biskup, predstavnik grčko-istočne vjere, te poglavice civilnih i vojničkih vlasti Šibenika”, a među njima su bili za ovu priču bitni općinski upravitelj Luger i gradski poglavari Vice Iljadica i V. Kulić”. Nadvojvodin diner bio je „prvoklasno nobl ugođen”, a šibenske dame i gospoda „bili su sasma u bontonu i nisu se ni malo osramotili”. Uzvanike su na brodu fanfarama dočekali vatrogasci, za vrijeme dinera biranu glazbu svirao je vojni komorni orkestar, a „Arpad” i šibenska riva bili su iskićeni stotinama lampiona. Prizor je bio „baš posvem bajkovit”, a nadvojvoda je bio ushićen kada mu je nakon dinera „brigom šibenske općine” priređen „umjetnički vatromet”.

Sve je bilo elegantno, uglađeno i idilično. Nadvojvoda i njegovi gosti ponašali su se uzvišeno i dostojanstveno, vođeni su fini razgovori puni međusobne hvale i komplimenata. Činilo se da je baš sve u najboljem redu.

No, čim se brod s šibenskim uzvanicima dovoljno odmaknuo od „Arpada” počelo je ogovaranje nadvojvode Fridrikcha i njegovog nobl dinera. Najprije je jedna šibenska dama onako kao za sebe, soto voce prozborila da baš nije očekivala da će im nadvojvoda servirati bakalar – tu sirotinjsku i mizernu vojničku hranu, a onda se malo po malo javiše i drugi. Neki su opravdavali nadvojvodinu odluku da na bojnom brodu gostima posluži mornarsku hranu, drugima je to bilo ponižavajuće i uvredljivo, a javiše se i neki koji su istina bili razočarani, ali su morali priznati da su jela bila jako ukusna i da ih je oduševio bakalar s grahom zapečen u pećnici. Primijećeno je da je brodski kuhar sva jela od bakalara primjereno začinio izvrsnim maslinovim uljem, a šibenske dame nisu krile oduševljenje što je uz bakalar nadvojvoda odlučio poslužiti pravi francuski šampanjac. Složiše se jedino oko toga da je nadvojvoda pogriješio kada je uz bijelo meso bakalara poslužio crni kruh umjesto nježnijeg i manje kiselog, bijelog kruha.

Poglavari Iljadica i Kulić primijetiše da je nadvojvodin diner bio previše skroman i da su očekivali više od nadvojvode Fridrich koji je nakon smrti svog ujaka nadvojvode Albrechta naslijedio veliku imovinu u Mađarskoj, Poljskoj i Moravskoj te u Beču i Bratislavi pa je slovio za najbogatijeg Habsburga koji je uz to bio cijenjen i kao priznati poljoprivredni stručnjak, čuven po proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda na svojim posjedima. Bio je poznat i kao veliki gurman, vrsni poznavatelj dobre hrane i vina.

Šibenčani su s pravom očekivali da će njegov diner na „Arpadu” biti raskošna gozba na kojoj će uživati u obilju delicija i odličnih vina, ali doživjeli su neugodno iznenađenje. Nastavak priče pročitajte u Volim Šibenik

Iz kategorije: Spomenar