Novosadska policija objavila je daje uhitila J. B. nezaposlenog arhivara koji se u Novom Sadu lažno predstavljao kao ravnatelj bolnice u Šibeniku i tako zavodio mlade gospođice iz imućnijih obitelji. J. B. Je živio na visokoj nozi i nemilice je trošio novac iako je bio nezaposlen. Bio je rado viđen u uglednim društvima, uvijek uglađen, dobrih manira i odlično odjeven u najbolja odijela. Njegovu prijevaru otkrila je jedna prevarena gospođica koja je u ljutnji i bijesu uspjela ući u trag njegovim obmanama te prijaviti policiji da novac koji troši nije njegov nego da je opljačkan iz blagajne bolnice u Šibeniku.
U Šibeniku su pod inicijalima J. B. Odmah prepoznali Josipa Bellotija, bolničkog službenika kojeg su zbog niska rasta i sitne građe nazvali Pimperlinom. Belloti je u Šibeniku živio kao kralj. Stanovao je u udobnom stanu u velebnoj kući Mattiazzi. Zalazio je u najbolje gostione i hotele, obavezno se častio šampanjcem i najskupljim pićima na društvenim plesovima, davao je najizdašnije novce za školovanje siromašne djece, ubožnicu i sportske klubove. Pohađao je plesne škole i posvuda šarmirao mlade Šibenčanke. Pri uhićenju u Novom Sadu saznalo se da bogatstvo koje je trošio u Novom Sadu i okolici nije njegovo nego da su to novci koje je uzeo iz bolničke blagajne u Šibeniku, a koje su pošteni Šibenčani unaprijed uplaćivali za troškove svog liječenja.
Šibenčani su razočarani viješću da se njihovom Pimperlinu, darežljivom i rasipnom gospodičiću, lošem kartašu koji je olako gubio velike sume, još gorem šahistu, ali odličnom plesaču i pjevaču koji je svaku zabavu i ples pretvarao u veliku zabavu, neće suditi u Šibeniku.
Šibenik, 29. travnja 1936.
