Prije 110 godina, svjedoči većim dijelom sačuvani recept pronađen među ostavštinom obitelji posljednje šibenske grofice Giacinte Mattiazzi, Šibečnani su se ljeti hladili i sladili svojim, kako piše, prefinim sladoledom od ružinih latica, slatke maraštine i čaja od klinčića.
Nažalost recept ne baš sasvim precizne podatke o količinama svih sastojaka, a pripremao se ovako:
Na svakih pola litre mlijeka daju se tri šake sitno narezanih ružinih latica, bijelih ili crvenih, a može i bijelih i crvenih zajedno. Latice se kuhaju u mlijeku. Kada se mlijeko s kuhanim laticama ohladi, procijedi se i ostavi da malo odstoji. Kada se odmori mlijeko u kojem su latice bile kuhane vrati se na laganu vatru. Dok se zagrijava dodaje mu se slatkog vina maraštine, a kome nije dovoljno slatko može dodati i šećera po ukusu. Kada se mlijeko ugrije, a maraština skroz prožme dodaje se na pola litre tri do pet kućarina čaja od klinčića (na decilitar vode ide 5 klinčića koje se kuha dok pola vode ispari) koji se prethodno skuha i ohladi. Kugha se na laganoj vatri dok se smjesom ne prožme i čaj od klinčića. Kada se smjesa mlijeka, maraštine i čaja od klinčića lijepo sažme ostavi je se da se hladi, a kada je skoro hladna u nju se dodaje uz lagano miješanje četiri žumanjka od zdravih jaja na pola litre sladoledne smjese. Kada se i žumanjici prožmu, smjesa se stavlja na led da se ohladi. Povremeno se miješa da se ne zaledi i ostane žitka.
Ovaj se sladoled jede iz finih tankih staklenih posuda, a neki ga Šibenčani stavljaju u šalice povrh hladne crne kave.
Šibenik, 1913. godine.
