Šibenik je protiv masovnog zapošljavanja stranih radnika, izbjeglica, političkih izgnanika i vojnih bjegunaca u svojim poduzećima, dok su Šibenčani nezaposleni.
-Zapošljavanje stranih radnika u Šibeniku, - naglašava se u objavi nezaposlenih Šibenčana - naraslo je do te mjere da ugrožava njegov nacionalni identitet i socijalni sustav. Stanje je osobito teško zbog turizma jer se osim svih struka kojih ima dovoljno i među domaćim radnicima uvoze pjevačice i pjevači, artisti, mađioničari, svirači pa čak i prostitutke. Od 1925. godine, kada je počeo uvoz stranih radnika uz istovremeno zanemarivanje prava na rad i prava na egzistenciju domaćih ljudi, među onima koji su došli na privremeni rad, već se stvara novi naraštaj. Njihova djeca idu u školu, uče zanat, koriste socijalne privilegije, a da njihovi roditelji nisu ničim pridonijeli u državne socijalne fondove. Pravilnik o zapošljavanju stranih radnika na snazi je već devet godina, donijet je još 1925. godine, ali ga se na razne načine izigrava. Poslodavci su se dosjetili da se mogu domoći jeftine radne snage kojoj smještaj, ishranu i skrb o djeci osigurava država, tako da tražitelje posla nagovore da se prijavljuju kao izbjeglice, politički izgnanici ili vojni bjegunci iz svojih država. Još je češća praksa da strani radnici dolaze kao turisti. Oni prijave turistički boravak, a onda idu na policiju i u zapisnik kažu da su pokradeni pa im se izda dozvola da mogu raditi da zarade novac za povratak. Stanje je postalo toliko ozbiljno da više nije pitanje kako spriječiti priljev stranih radnika i kako onemogućiti njihovo ilegalno zapošljavanje. Pitanje je kako se osloboditi stranih radnika koji su ovdje već pustili korijenje i donijeli svoj jezik, običaje i vjeru? Pitanje je isto tako ima li ih smisla tjerati uz sadašnje propise i njihovo nekažnjivo izigravanje, kada će nam sutra doći novi, opasniji, gladni kao vukovi.
Šibenik, ožujak 1934.
