Na današnji dan 1993. godine poginuo je Dražen Petrović, jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena.
Imao je 29 godina. Bio je košarkaši i ljudski uzor. Zbog načina na koji je igrao košarku uspoređivali su ga s Mozart. Svoju posljednju utakmicu odigrao je 5. lipnja 1993. godine. Bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša i sportaša svih vremena
U povodu obilježavanja 24.obljetnice tragične pogibije Dražena Petrovića i ove je godine u njegovom rodnom Šibeniku upriličen prigodni program koji počinje danas u 10,30 sati pored njegovog spomenika na Baldekinu.
Vijence i cvijeće na njegov spomenik i pod spomen koš na Baldekinu položit će izaslanstva Grada Šibenika, Šibensko - kninske županije, sportskih klubova i udruga te Zajednica sportova Grada Šibenika i Šibensko – kninske.
Program obilježavanja obljetnice Draženove smrti bit će nastavljen u subotu i nedjelju memorijalnim međunarodnim turnirom Škole košarke Dražen Petrović, ‘Sjećanje na Dražena’ za dječake rođene 2004. godine i mlađi pod nazivom.
Uz domaću ekipu na turniru koji se održava u sportskoj dvorani na Vidicima sudjeluju ekipe „Splita“ iz Splita, „Alkara“ iz Sinja i slovenske „Union Olimpije“.
Dražen je bio i ostao košarkaši i ljudski uzor, sportski Mozart, no poginuo je u naponu igračke karijere u svojoj 29. godini.
Svoju posljednju utakmicu odigrao je protiv Slovenije u kvalifikacijama za Evropskog prvenstvo u Wroclavu. Bilo je to 5. juna 1993. godine. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vratila avionom, no Dražen je na put krenuo automobilom sa djevojkom, njemačkom manekenkom Clarom Szalatzy, koja je bila za volanom.
Bila je to njegova posljednja vožnja.
Odlaskom Dražena Petrovića otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke, koja se do današnjih dana nije oporavila, navodi agencija Hina.
On je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina, oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport, bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta.
Kraj šibenske karijere
Imao je 13 godina kada je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. No, dvije godine kasnije Zoran Slavinić ga je gurnuo u prvi tim.
Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila bronzu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli u redove Cibone i sa „Vukovima“ osvaja dva naslova evropskog prvaka.
Nakon četiri zagrebačke godine seli u Real Madrid, u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španskog prvaka, španski Kup i evropski Kup kupova. U finalnom susretu protiv Snaidera iz Caserte postigao je čak 62 poena.
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Evropa postala premala i s titulom najboljeg košarkaša Evrope preselio je u NBA ligu u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio - grijao je klupu uz mizernu minutažu.
Izdržao je dvije sezone, a potom je otišao u New Jersey Netse, gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa se profilirao u jednog od vodećih šutera NBA lige. To tvrdi i legendarni igrač Indiana Pacersa Reggie Miller, koji po mnogima spada među najbolje šutere svih vremena.
Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, gdje je osvojio bronzu, istu medalju, ali kao MVP turnira osvojio je na SP-u u Španiji 1986, kao i na EP-u u Grčkoj 1987. godine.
Duel sa "Dream Teamom"
Na Olimpijskim igrama u Seulu osvojio je srebro, da bi najveće uspjehe ostvario na EP-u u Zagrebu 1989. i na SP-u naredne godine u Argentini osvajanjem zlatnih medalja, titulom MVP-a i najboljeg strijelca.
„Puno godina sam mislio da sam najbolji šuter u NBA ligi, ali, kad bolje razmislim, moram priznati da je Dražen bio najbolji kojeg sam ikad vidio“, izjavio Miller o Draženu.
Uslijedio je najveći uspjeh hrvatske košarke - srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni i nezaboravno finale protiv jedinog pravog "Dream Teama“. Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA, kada je uvršten u Kuću slavnih, a njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa.
Hrvatski olimpijski odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006. godine, a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
U znak sjećanja na Dražena Petrović, objavljujemo nekoliko njegovih manje poznatih fotografija.
