Petar Kuterovac, jedan od hrvatskih najcjenjenijih kondicijskih stručnjaka , profesor Kineziologije upozorava na potpuno urušavanje sporta u Hrvatskoj i nedostatak pravilnog i intenzivnog tjelesnog odgoja u školama. Zbog toga ne čudi da je, prema istraživanjima Europskog ureda svjetske zdravstvene organizacije i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koje je provedeno prije nešto više od godinu dana da je 35 posto hrvatske djece ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. Od toga prekomjernu masu ima 21 posto, a debljinu čak 14 posto djece.
Prema istraživanjima iz 2014. godine udio učenika i učenica koji se umjereno do intezivno bave sportom u opadanju je s njihovim godinama, i to podjednako za oba spola. U dobi od 11 godina njih se 39 posto redovito bavi sportom, da bi s 15 godina ostali na 25 posto. Kod učenica se 26 posto redovito bavi sportom u dobi od 11 godina, da bi s 15 godina tek 12 posto ostalo u sportu. A svi znamo da nakon završetka srednje škole te brojke još drastičnije padaju.
„Djeca nam se u školi moraju baviti sportom, tako to radi kompletan zapadni svijet. I to već godinama“, poručuju Kuterovac.
Na tom tragu je i Rikard Marenzi, vijećnik Šibenskog građanskog foruma u Gradskom vijeću Grada Šibenika koji uporno pokušava privoljeti gradsku vlast da drukčije pristupi sportskom odgoju djece. On se zalaže za integracija sportskih klupskih škola s univerzalnim sportskim školama unutar školskih ustanova
Napravio je cjelovitu analizu stanja u školama i sportskim klubovima, koji, kako je zaključio,a to dokazuje i brojkama, prenapuhuju članstvo djece u njima.
„Vidljiva je nedovoljna stručna osposobljenost u klubovima. Rad s djecom-početnicima u klubovima redovno se svodi na selekciju za dotični sport i ranom sportskom specijalizacijom djece. To su razlozi za rani prestanak bavljenjem sportom i premalog broja djece, a pravo na besplatno bavljenje sportskih aktivnosti jedno je od temeljnih prava svakog djeteta i mlade osobe. Sve to, na žalost dovodi i do sve većeg odbijanja bavljenjem sportom jer se ne prilazi na adekvatan način djeci, niti se razvija svijest društva o dobrobiti bavljenjem sportskim aktivnostima u svim životnim dobima građana. Sportski rad u školama pokriva se angažmanom rada po klubovima, pogotovo u starijim razredima. Opći dojam je ipak da su klubovi preuzeli inicijativu i da su preuzeli veći dio obveza koje je trebala ispuniti škola. Na snazi je trend da se ako hode baviti ili „uspjeti“ u sportu da se onda što ranije upišu djeca u klub željenog sporta i tamo odrađuju sportski satovi razvoja. Smatram, da je potrebno izdvojiti škole sportova iz sportskih udruga i vratiti osnovne sportske edukacije u osnovne škole“, kaže on.
U toj analizi koju je predočio i Gradskim vijećnicima iznio je i svoje prijedloge kako to unaprijediti. Smatra da se sportske aktivnosti djece uzrasta od prvog do četvrtog razreda osnovne škole trebaju zadržati unutar osnovne škole, kroz odjeljenja univerzalne sportske škole, uz pomoć klubova bazičnih sportova kao što su plivanje, atletika i gimnastika. Sportske aktivnosti djece uzrasta od 5. do 8. razreda osnovne i svi uzrasti srednje škole, trebale bi se odvijati u sinergiji sportskih klubova i sportskih školskih društava, ističe Marenzi. Time bi se nadoknadio neadekvatni sustav treninga u školama za stariju djecu-sportaše koji je potreban za razvoj i usmjerenje buduće sportaša, a zadovoljio bi se osnovni princip prava bavljenja sportom djeteta i mlade osobe uz adekvatnu stručnu i svu ostalu potrebnu pomoć za sportski i zdravstveni razvoj djeteta.
„Trebalo bi uvesti sustav školskih sportskih društava pa bi svaka osnovna i srednja škola imalavoje društvo. Odredili bi se voditelji-koordinatore za svaku školu, te voditelji-koordinatora na nivou grada Šibenika za poveznicu s Zajednicom sportova grada Šibenika, odnosno klubovima. Trebalo bi uvesti i sustav evidencije članova ŠŠD-a, uspostaviti sustav odjeljenja univerzalne sportske škole te uvesti evidenciju članova univerzalnih sportskih škola s ciljem da svako dijete od prvog do četvrtog razreda pohađa satove sportske škole. Univerzalna sportska škola mora biti osnovna, bazična iz koje proizlaze sve razvojne sportske pretpostavke. Bilo bi poželjno i sudjelovanje klupskih kadrova u radu univerzalnih sportskih škola unutar školskih ustanova, kako, kao voditelji odjeljenja, tako i kao vanjski suradnici za pojedini sport ili pojedine aktivnosti u svrhu osnaživanja razvoja sportskog sustava u Šibeniku“, objašnjava Marenzi.
Za sve to bi iz gradskog proračuna trebalo izdvojiti oko oko 500 000 kuna što nije veliki iznos jer bi se osiguralo da se sva djeca besplatno bave sportom u najvažnijoj dobi pod stručnim i odgovarajućim nadzorom. Ako se u to uključe aktivnosti na bazenu i uz atletske i gimnastičke programe bile bi pokrivene najvažnije i fundamentalne aktivnosti za razvoj svakog mladog sportaša no većina u Gradskom vijeću glatko je taj prijedlog odbila, bez riječi.
Budući da takvog sustava nema u pravo je prof. Kuterovac kada kaže: „Naši su vrhunski sportaši proizvod kombinacije ludih roditelje i ludih trenera. I, dakako, genijalnosti i talenta samih sportaša. Sve su drugo obične priče koje nemaju veze s istinom. Znate, još nisam upoznao hrvatskog sportaša koji je bio prosječan i kao talent i s prosječnim rezultatima pa ga je sustav izbacio. A to je zadaća sustava, jer genijalci mogu isplivati i bez njega, a drugi ne mogu bez sustava“, kaže on.
