Masline su na Kornatima odlično urodile. Tako obilno posljednji su puta urodile, prema riječima jednog od najstarijih Kornatara, osamdeset petogodišnjeg Tita Ježine, 1948. godine.
-Ovakvog roda nisam vidio od 1948. godine, kaže Tito Ježina, Ovo je nešto izvanredno. Na žalost neće se se sve pobrati. Prije se trskom tukla ma i jedna maslina na najvišoj grani, a ove će godine ostati toga tko zna koliko.
Ježina procjenjuje da će samo na otoku Kornatu ostati neobrane na desetine tona maslina: -Šteta. To je grijeh. Barem da se nekako možemo organizirati pa da dođe brati tko želi ili da se nekako obere pa da se daruje sirotinji. Ovako ostat će puno maslina, ni ovce neće moći sve pojesti.
Masline će u Kornatima ostati neobrane jer, kako pjesma kaže, nema koga da ih bere. Berača nema, a samih je Kornatara malo i već su u poodmakloj dobi. Problem nije toliko samo branje. Kornatski su maslinici većinom udaljeni od stanova i pristaništa pa vreće s ubranim maslinama treba nositi na leđima i po nekoliko kilometara, a zatim ih voziti iz Kornata u Murter do uljare. Srećom, kornatskim maslinarima, pomaže Javna ustanova Nacionalni park "Kornati" čija pinica Kornatarima prevozi masline do Murtera.
Kornatsko ulje izvanredne je kakvoće i apsolutno je ekološko jer masline rastu u očuvanom, nezagađenom okolišu. Kako jedinstveni proizvod do sada nije brendirano niti ga je moguće kupiti kao kornatsku robnu marku. Ipak, onih ima puno znaju što je kornatsko malinovo ulje i koliko ono vrijedi, pa ono lako pronalazi kupce među kojima su najbrojniji Slovenci.
