Stara, dobra, tradicionalna težačka žutina, bijelo vino proizvedeno tehnikom proizvodnje crnih vina (vrenjem na dropu), gotovo je iščezla iz podruma šibenskih i dalmatinskih vinara. Tradiciju održavaju tek rijetki poput Vinarije Marka Sladića iz Plastova iako je riječ o izvrsnom, zdravom, pitkom vinu punom finih prirodnih okusa i mirisa. Žutina je s vremenom postala kao nešto čega se gotovo sramimo jer eto, ne znamo ništa bolje nego "zakuhati" bijelo grožđe na dropu . No, stvari bi se mogle brzo promijeniti u korist žutine, ali ne zahvaljujući nama nego zahvaljujući Nijemcima koji su iznenada otkrili svijetu čar narančastih vina, zapravo naše stare dobre žutine.
Njemačko "otkriće" narančastih vina, odjeknulo je u svijetu kao prilična senzacija iako ta narančasta vina nisu nepoznata, štoviše nakon crnih, bijelih vina i rozea to je četvrta vrsta vina po količini vinskih proizvoda u svijetu. No, očito su kod nas potisnuta u zapećak ili su, kao u šibenskom kraju, gotovo iščezla zbog predrasuda ili osjećaja manje vrijednosti žutine, tog priprostog težačkog vina. Možda nas njemački vinari svojim "otkrićem" žutine koja bi kao narančasto vino mogla steći i status ekskluzivnosti, barem onoliko koliko je dobro napravljena šibenska žutina elegantna, pitka i ugodno opojna.
Nijemcu su nam, dakle dari forcu da našu staru dobru žutinu vratimo u život i njom vratimo slavu našeg vinarstva iz godina između dva svjetska rata kada su ovdašnja vina doživljavala da ih se stavlja u rang najboljih francuskih i talijanskih vina.