Zbog velike smrtnosti pasa u odnosu na neke druge azile za napuštene životinje u Hrvatskoj udruga Prijatelji životinja prijavila je inspekciji šibensku tvrtku As - Eko. U svibnju je veterinarska inspekcija u svojem nalazu utvrdila je da su u razdoblju od 16 mjeseci (od 1. 1. 2019. do 1. 5. 2020.) u to sklonište primljena 633 psa, udomljeno ih je 333, a umrlo ih je 135, što iznosi čak 21,37 posto.
Šokira činjenica da u skloništu koje bi trebalo osigurati dobrobit pasa umire svaki peti pas koji u njega uđe, ali i da veterinarska inspekcija to smatra normalnim!
"Prijavili smo As-Eko prvenstveno zbog velikoga broja ugovora o zbrinjavanju napuštenih pasa koje je ta tvrtka sklopila s tri županijska središta – Splitom, Šibenikom i Gospićem, te s mnogobrojnim gradovima i općinama iz čak pet županija. I laiku je jasno da kapacitet skloništa sigurno ne može podnijeti tako golem priljev pasa, a da time nije ugrožena njihova dobrobit, piše Slobodna Dalmacija.
Osim što nas je zapanjila tvrdnja inspekcije da nije našla nikakve nepravilnosti vezane za dobrobit životinja, zaprepastio nas je i podatak o velikoj smrtnosti pasa u ovome skloništu za koje već godinama dobivamo dojave i da psi odande izlaze traumatizirani, nesocijalizirani i teško udomljivi", kažu iz Mreže za zaštitu životinja.
Nakon što su zatražili podatke o broju umrlih pasa u nekim drugim skloništima kako bi usporedili brojke, ostali su u još većem šoku. "Dok je smrtnost pasa u As-Eku bila 21,37 posto, u istome razdoblju u Skloništu za napuštene životinje 'Prijatelji' Čakovec smrtnost primljenih pasa iznosila je 8,81 posto, u skloništu za napuštene životinje u Osijeku 7,15 posto, a u skloništu u Virovitici 10,51 posto. S tim podacima zatražili smo od veterinarske inspekcije reviziju nadzora jer zvučalo je nevjerojatno da lokalna veterinarska inspekcija nije pronašla nikakve nedostatke u brizi za životinje. Međutim, ni ponovljenim nadzorom veterinarska inspekcija nije utvrdila nepravilnosti, iako toliko visoka stopa smrtnosti pasa ukazuje na nedostatak njege, zdravstvene skrbi i općenito skrbi za pse koje skloništima propisuje Pravilnik o uvjetima koje moraju zadovoljavati skloništa za životinje", zgrožene su udruge.
Mreža za zaštitu životinja već godinama dobiva pritužbe na rad skloništa za napuštene ili izgubljene životinje tvrtke As-Eko, ali i još nekih skloništa čije loše postupanje prema životinjama veterinarska inspekcija godinama ignorira, tvrdeći da nema nikakvih propusta ni nepravilnosti dok, s druge strane, redovito nadgleda i sankcionira, zbog npr. neadekvatne veličine kućice, skloništa kojima je dobrobit životinja na prvome mjestu.
Skloništa kojima veterinarska inspekcija ne nalazi nikakve zamjerke krše zakonske propise i ozbiljno ugrožavaju zdravlje pasa, čija je smrtnost zato izrazito visoka, sklapanjem velikoga broja ugovora o zbrinjavanju napuštenih životinja, iako realno temeljem kapaciteta koji posjeduju ne mogu isporučiti uslugu. Iako udruge Mreže za zaštitu životinja redovito prijavljuju takva skloništa, veterinarska inspekcija rijetko pronalazi nepravilnosti u njihovu radu.
Šokirana ovakvim rješenjima inspekcije i iskazanom nebrigom za dobrobit životinja u skloništima, Mreža za zaštitu životinja ukazuje na apsurdne nalaze veterinarske inspekcije, koja često tolerira očite prekršaje na štetu životinja.
"Još je živ primjer inspekcijskog nalaza u skloništu za životinje u Belom Manastiru kojim je utvrđeno da je sklonište prekršilo mnoge odredbe Pravilnika, da broj pasa u skloništu četiri puta premašuje registrirani kapacitet te je skloništu privremeno bio zabranjen rad. No indikativno je da je nekoliko dana prije nadzora koji je skloništu zabranio rad lokalna veterinarska inspekcija utvrdila da sklonište nema manjkavosti u poslovanju. Da tada u javnost nije došla snimka psa koji u skloništu jede leš drugoga psa, i da stoga nije sve pomaknuto s lokalne razine na nadležnost višeg veterinarskog inspektora, i dalje bismo dobivali odgovor da sklonište radi bez propusta. Možemo samo zaključiti da je inspekcija indiferentna spram dobrobiti životinja i da ih ne voli", upozoravaju zgranute udruge Mreže.
Što kažete na podatak da u vašem skloništu umire svaki peti pas - pitali smo u skloništu As-Eko.
- To nije točan podatak. Ne znam odakle vam to, odnosno onima koji su vam to prijavili. Naše sklonište je legalno, imamo sve papire, podliježe kontroli koja se može obaviti u svakom trenutku, tako da inspekcija može točno vidjeti koliko imamo životinja na kojem prostoru, koliko trošimo za hranu, kao i sve ostale troškove, a nadam se kad vi to napišete da će nam već sutra stići inspekcija. Nemam ništa protiv - kaže Damir Vrvilo, direktor As-Eko-a.
Mi smo d.o.o. s registriranom djelatnošću za zbrinjavanje pasa, sklapamo ugovore, plaćamo PDV, samo ovaj mjesec platili smo 50.000 kuna, a s druge strane postoje skloništa koja rade na crno - u Zadru, Kninu, Gospiću, Pločama... za koja svi znaju ali ih nitko ne kontrolira. Državna inspekcija tamo ne ide, jer ona i "ne postoje". Mnogi ljudi drže napuštene životinje po kućama u uvjetima koje također nitko ne kontrolira.
S druge strane, Mreža za zaštitu životinja nas prijavljuje da ubijamo životinje, da ih držimo u nehumanim uvjetima. Tako su nas nedavno prijavili da naši psi trpe uznemiravanje zato što ih se vidi sa ceste i još su nas prijavili da nemamo istaknuto radno vrijeme na vratima.
Došla je inspekcija i naložila nam da stavimo oko ograde mrežu tako da se psi ne mogu vidjeti sa ceste, i mi smo to učinili. Međutim, tom 'zaštitnom mrežom' sada životinje imaju još manje zraka u ovim vrućinama, ali, to je za inspekciju i za udruge u redu, kaže Vrvilo, te navodi po njemu još jednu apsurdnu situaciju.
Naime, nedavno je promijenjen Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za napuštene životinje, i to na način da visina pasa određuje prostor koji trebaju imati, pa recimo za psa visokog 40 cm morate imati toliko prostora, za psa visine između 50 i 60 cm visine toliko... što je u praksi nemoguće provesti, niti provjeravati, dok se ranije prostor određivao prema ukupnom broju pasa.
Ukratko, udruge žele postati institucije za zbrinjavanje kao neprofitne organizacije, ali to ne mogu biti jer za osnivanje skloništa trebate naći teren, urediti prostor, investirati u kućice, platiti ljude.
Nas samo hladni pogon godišnje stoji 660.000 kuna. Pravilnik koji to regulira je potpuno kaotičan, nestručno napisan, ali ide na ruku udrugama koje mogu imati skloništa tako da se dvoje, troje ljudi odluči zbrinjavati pet pasa u uvjetima koji mogu biti livada, mogu biti kućica, s ogradom, bez ograde, mogu ih hraniti kako hoće..., dakle nema ograničenja za razliku od službenih skloništa, ali te iste udruge onda nas prijavljuju za bizarne propuste poput tabele o radnom vremenu, zaključuje Vrvilo.
Čekamo odgovor inspekcije
Nadležnu Veterinarsku inspekciju u Šibeniku nismo uspjeli dobiti, iako smo ih zvali u radno vrijeme u petak.
Pokušali smo dobiti nekoga i u Ministarstvu, ali na telefon osobe koja je zadužena za odnose s javnošću nitko se nije javio pa smo im poslali mail, a njihov odgovor ćemo objaviti ako dođe, prenosimo iz Slobodne Dalmacije.
