Vesna Mrša, dugogodišnja omiljena profesorica hrvatskog i ruskog jezika i književnosti u šibenskoj gimnaziji i spisateljica ispraćena je danas popodne na vječno počivalište na šibenskom gradskom groblju Kvanj u krugu obitelji i malobrojnih prijatelja i bivših učenika, u posebnim epidemiološkim uvjetima.
Prigodnim se riječima, u ime svih onih kojima je pobudila ljubav prema jeziku i književnosti radeći u prosvjeti gotovo 40 godina, od nje oprostila Helena Grubišić koja je bila njezina učenica, prijateljica i susjeda i istaknuta članica Recitatorske grupe koju je prof. Mrša vodila u Gimnaziji.
"Bila je vedra, empatična, svoja, neumorna, aktivna, britkog uma i duha, otvorena i iskrena. Imala je izuzetan smisao za humor. Bila je pozitivna i iz teških situacija je izvlačila ono pozitivno, bez velike drame", kazala je o njoj dodavši kako je kao profesorica provodila i svoje slobodno vrijeme s mladim gimnazijalcima , kroz rad i posebnim grupama kao što su bile recitatorska i grupa za ručni rad. "Znala je njihove probleme, muke i teškoće. Pomagala im je svojim savjetima, a ponekad i samo slušanjem tih mladih glava. Oni su uživali u njenom društvu i razgovorima s njom jednako koliko i ona. To druženje potrajalo je s nekima do posljednjih dana njenog života. Bila je ponosna na svoje učenike", istaknula je Helena Grubišić, opraštajući se s njom uz stihove velikog Sergeja Jesenjima iz pjesme "Doviđenja druže, doviđenja".
O njezinom duhu i karakteru najbolje svjedoči ono što je napisalal u posveti svoje knjige "Sve te večere".
"Neki ljudi njeguju optimizam sjećanja i mnogošta iz prošlosti zapravo im je smješno. A smijeh uljepšava život u sadašnjosti. Neki drugi pothranjuju pesimizam sjećanja. Oni se uglavnom bave politikom i davno su izgubili smisao za humor. Ovu klnjigu posvećujem onim prvim".
Vesna Mrša rođena je 1935. godine u Donjoj Stubici, u obitelji Kuhta. Nakon završene gimnazije u Sisku upisala je Filozofski fakultet u zagrebu, odsjeke za hrvatski i ruski jezik i književnost. Radila je kao profesor u Novskoj i u Sisku, ali ju je ljubav i brak sa suprugom Stipom doveo u Šibenik i šibensku gimnaziju u kojoj je radila 31 godinu.
Pisala je puno i neumorno. Publicirala je dvije monografije i to "Vodička glazba" i "Recitali". Za svog radnog vijeka održala je i dva tečaja hrvatskog jezika za gradišćanske Hrvate, bila je i jedna od autora nastave na Radio Šibeniku tijekom Domovinskog rata. Na Radio Šibeniku je i uređivala posebne priloge “Razmišljanja o knjizi” i “Jezični savjetnik”. Napisala je dvije zbirke pjesama "Dalekozor" i "Nebeska izložba i prizemlje te romane "Preko" i "Sve te večere". Lektorirala je i pisala recenzije za više knjiga šibenskih autora.Bila je više od 30 godina članica Matice hrvatske pa zbog svega toga čudi što se danas od nje nije oprostio nitko ni u ime šibenske gimnazije ni u ime Matice hrvatske.
