Datum objave: 15. Siječanj 2021

ŽENE SU PODUZETNE I U KRIZAMA / Kako je šibenska poduzetnica Ornela Šupe aktivirala žene i prikupila novac za dva kontejnera za stradalnike u Glini

Diana Ferić
Diana Ferić

Nekim je ljudima Bog dao čudesne talente, pozlate sve čega se dohvate. I to ne za sebe, nego za druge! Jer u vrijeme kada je ovo ludilo s koronom tek počinjalo, kada se zagrijavalo, tamo negdje na proljeće prošle godine, dok su svi masovno filozofirali vrijede li ili ne vrijede maske, jedna je žena radila i djelovala. Skupljala materijal, tražila laštik kojeg nije bilo nigdje, organizirala druge žene da šivaju maske, i onda – dijelila, donirala, staračkim domovima... Svugdje gdje su trebali ili htjeli uzeti ovaj šareni komadić pamučne tkanine, koji nije bio samo zaštita, nego i poruka – niste sami, niste zaboravljeni, trudimo se, zajedno smo, zajedno ćemo i progurati ovo svi skupa, pa ma koliko to dugo trajalo, napisao je Zdravko Piliću Šibenskom listu.

Ta je žena bila – i još uvijek jest –​ Ornela Šupe, u Šibeniku poznata i kao Bubamara, po svom obrtu za čišćenje, koji je pokrenula prije pet godina, i koji ni u koroni nije stao, zaribao s poslom. Nema što Ornela, vrijedna buba, nije radila – čistila je, prala, vozila je taksi, a vozi i danas kad treba. Odveze tisuću i dvjesta kilometara u cugu, u jednom danu, u svom Volkswagen Touranu, autu koji je Katica za sve, jednako kao i ona, njegova gazdarica. Koja je krajem prošlog tjedna vozila humanitarnu pomoć u Glinu. Najprije iz Šibenika u Split, po kolegice iz svoje udruge poslovnih žena "Krug", pa kad je skupila Splićanke i humanitarnu pomoć koju su one tamo skupile, onda se vratila nazad u Šibenik po hranu, higijenske potrepštine, igračke, robicu za bebe, čokolino i što sve nije tu bilo. Pa su onda tako nakrcane do vrha, do čepa, krenule do Skradina, do Senke Laće, još jedne iz njihovog "kruga" žena poduzetnica, po uljni radijator.

–- Da neće stat? A di neće stat, kad znaš, vidio si gore na televiziji, da ima ljudi koji su ostali bez ičega, i da ga čekaju ko ozebli sunca. Stalo bi da ih je ne jedan ili dva, nego i dvadeset dva! – smije se Ornela, u čijem rječniku riječ nemoguće i nije baš puno duperavana. A od Skradina, prema Zagrebu, gdje ih je čekao posrednik, preko kojeg su nabavile dvije kamp-kućice – što je ovih dana roba zlatna vrijedna – koje su zajedno s njim prevezli do Gline i Petkovaca, do njihova trajnog odredišta.

– Gledala sam "Provjereno" i u reportaži vašeg kolege, novinara Ivana Ćorkala, vidjela da jedna mlada žena sa svojom bebom, starom četiri ili pet dana, dakle tek rođenom, spava u automobilu! Kad sam to vidjela, više nisam mogla spavati! Zamisli ti užasa, u svemu ovom, u ledu, potresu, koroni, zimi, ti s malim, tek rođenim ditetom, nemaš gdje. A oko nje još dvije familije, s malom djecom, njih šest zajedno, griju se oko vatre, vani, ispred kuća, u fuštama, jer im je kuća uništena u potresu, imala je najprije žutu, pa onda crvenu etiketu – za rušenje, nepopravljiva.

Moje "kružice" iz Splita na čelu s predsjednicom Dragicom Jerkov su se već bile angažirale, skupile novce, našle kod koga kupiti kućice i složile se da je ova obitelj u Glini pravi izbor. Donacijom su se uključile i Dubrovčanke, a kako je krovna udruga "Krug" pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, dobile smo donaciju i od njih pa je kupljena i druga kućica koja je otišla starijem bračnom paru u Petkovce – kaže Ornela Šupe, još puna emocija od puta na Baniju, odnosno Banovinu. U koju je i krenula u suzama:

– Molim vas, nemojte puno pisati o meni. Pišite o ženama, mojim divnim susjedama s Jamnjaka, koje su tu noć, pred jutro kad smo trebali krenuti prema Glini, cijeli moj auto napunile darovima za stradalnike. Ja sam otišla spavati, a njima sam ostavila ključ, na gumi, vanka, ispred kuće. I ujutro me dočekalo auto u koji sam jedva ušla – nema čega nije bilo unutra, od hrane, igračaka, robe, hrane za djecu! Dirnulo me to, suze su mi krenule!

A suza je bilo i gore na Banovini, u Glini, kada su došli do te obitelji iz reportaže.

– Imam sve, i kako im je ime, i kako prezime, ali mislim da to nije bitno. Bitno je da je taj kamper i sve to što smo skupili došao u prave ruke, do onih kojima je stvarno potreban, o čemu se brinu i ljudi iz tamošnjeg sabirnog centra. Isto kao i ovaj drugi kamper. Pripao je jednoj baki i didi, čija kuća je također u potresu zaradila crvenu naljepnicu. Ja vam ne mogu ni opisati s kojom sam lakoćom vozila tih 1200 kilometara, nakon što smo krenuli u zoru. Kad vidiš te ljude, kojima si pomogao, ništa ti nije teško. I te moje žene iz "Kruga". Uvijek smo zajedno kad treba nekome pomoći. Kao jedna!

KAD SE UDRUŽIMO SVE MOŽEMO

U svibnju planiramo održati u Šibeniku i kongres, koji će trajati tri dana, i na koji ćemo pozvati žene, ne samo iz Dalmacije nego i šire, iz cijele Hrvatske. Jer baš situacije poput ove, pokazale su koliko puno toga možemo kad se okupimo i udružimo, oko istog cilja – neumorna je Ornela Šupe. Koja mi je na koncu, po ko zna koji put rekla: "Ajme, nemojte da bude samo o meni, spomenite i druge. Imate i more slika s Fejsa, vidjet ćete koliko tu divnih i dragih ljudi, žena, ima, koji su pomagali i pomažu". Istina je to sve, ali neki ljudi jednostavno imaju taj neki dar, talent, od Boga dan, da povuku, pokrenu, iniciraju, da zapale tu iskru. Koja se pretvara u vatru, što gori i grije, svijetli u tmini, i noć pretvara u dan.

Iz kategorije: Vijesti