Nakon što je godinama pokušavao javnost i povjesničare upozoriti na pogrešno prikazivanje nekih od najvažnijih događaja iz Domovinskog rata, umirovljeni general Rahim Ademi odlučio je napisati memoare. Tako je 3. kolovoza u nakladi Večernjeg lista izašla njegova knjiga 'Samo istina - ratni dnevnik generala Hrvatske vojske'. Knjiga je proizašla iz autorove frustracije što njegove riječi nisu imale gotovo nikakva odjeka, a posebno ga je boljelo što su njegove ratne zasluge umanjivane ili u potpunosti prešućivane. Tportal povodom godišnjice operacije Oluja, uz dopuštenje Večernjeg lista, objavljuje kraći dio knjige vezan za oslobođenje Knina

General Rahim Ademi u knjizi navodi kako mu je ministar obrane Gojko Šušak u srpnju 1995. naložio da isplanira operaciju oslobađanja Knina, Benkovca, Vrlike, Obrovca i Bukovice te da je na tom planu intenzivno i u najvećoj tajnosti počeo raditi nakon oslobođenja Glamoča 29. srpnja te da je plan nazvao Kozjak-95, piše tportal, donoseći neke isječke iz te knjige.

'Operaciju sam nazvao prema planinskom vrhu iznad Vrlike i Kijeva kako bih zavarao neprijatelja. Naime, kad počnu pripreme za operaciju, neprijatelj će prisluškivanjem otkriti da HV sprema nešto veliko pod nazivom Kozjak-95 te će zaključiti da je riječ o operaciji u kojoj bismo Knin napali iz smjera Sinja, preko Vrlike, Kijeva i Polače. A mi ćemo svoje glavne snage usmjeriti preko Dinare, što neprijatelj nikad nije očekivao', piše Ademi u knjizi 'Samo istina - ratni dnevnik generala Hrvatske vojske' koju je izdao Večernji list i nastavlja kako je za oslobođenje Knina postojalo nekoliko varijanti.

Glavni stožer HV-a inzistirao je na napadu iz smjera Sinja, Šibenika i Zadra, dakle na pravcima kojim su i partizani oslobađali Knin. Te sam pravce odmah eliminirao. Odbacio sam i pravac Bosansko Grahovo - Strmica - Knin, jer bi spuštanje u Strmicu značilo smrt: bili bismo izloženi jakim udarima s okolnih visova, a i neprijatelj je očekivao naš napad baš na tom pravcu. Ostao mi je najteži smjer napada prema središnjoj točki Kninu, dinarski pravac Bosansko Grahovo - Rađi do - Suho polje - Crvena zemlja - Knin. Najteži je zato što je išao preko Dinare, ali mu je prednost to što ga neprijatelj nije očekivao'.

Ademi objašnjava da je taj smjer napada odlično poznavao još dok je bio oficir JNA jer se na njemu nalazio artiljerijski poligon Crvena zemlja.

Fingirani napad

Sama operacija oslobađanja Knina, navodi Ademi u knjizi, zapravo je počela 3. kolovoza, odnosno, tada je izveden fingirani napad koji je vezao veliki dio srpskih snaga koje se kasnije nisu mogle uključiti u borbe za Knin i okolna mjesta.

'U planu sam predvidio da postrojbe HVO-a s pojačanjima, koje su bile pod zapovjedništvom brigadira Željka Glasnovića, 3. kolovoza 1995. izvedu fingirani napad na pravcima Glamoč - Vitorog - Šipovo i Glamoč - prijevoj Mlinište - Glamoč radi vezivanja snaga 2. i 1. krajiškog korpusa te snaga milicije. Osnovni razlog ovog napada je varka, da protivnik pomisli da HV i HVO kreću u napad prema Šipovu, a ne prema Kninu. Varka je potpuno uspjela. Srpske snage pružile su žestok otpor, pa naše postrojbe nisu imale neki veći uspjeh u poboljšanju svoga položaja, ali su nadmudrile neprijatelja i fingiranim napadom prema Šipovu vezale njegovu operativnu pričuvu, čime se postiglo to da Srbi više nisu mogli upotrijebiti nijednu jedinicu prema našim snagama koje će napasti 4. kolovoza 1995. godine. Time su postrojbe HVO-a pod zapovjedništvom brigadira Glasnovića osigurale našim glavnim snagama zaleđe, pa su 7. i 4. gardijska brigada, uz zaštitu boka koju je pružala 81. gardijska bojna s pojačanjima, mogle bez straha napredovati prema Kninu. Dakle, taktička borba za oslobođenje Knina, Vrlike, Drniša, Benkovca, Obrovca i Bukovice počela je 3. kolovoza 1995. fingiranim taktičkim napadom snaga HVO-a na 2. i 1. krajiški korpus, a taj napad nije bio nimalo zanemariv. U njemu je sudjelovalo 10.000 vojnika, dočasnika i časnika HVO-a. Nažalost, ni nakon četvrt stoljeća nijedan povjesničar i vojni analitičar nije uspio primijetiti tu stratešku varku, taj fenomenalni manevar kakvih je u svjetskoj povijesti ratovanja vrlo malo', navodi Ademi koji u knjizi 'Samo istina' govori i o svojevrsnom nadmetanju 4. i 7. gardijske brigade u tome tko će prvi stići na kninsku tvrđavu, jer da će ta brigada ostati zapamćena kao ona koja je oslobodila Knin.

Kad je stigao u Knin s generalom Ljubom Ćesićem Rojsom i svojim vozačem Antom Bagarićem, Ademi je nazvao zapovjednika 7. gardijske brigade Ivana Koradea. - Ivane, gdje si? - Zapovjedniče, ja sam na krovu Hrvatske! - odgovorio je ushićeni Korade. - Bravo! Stižemo! - rekao sam kratko i završio razgovor. Tada sam se obratio svome suborcu i prijatelju Rojsu: - Role, zajeb'o nas Korade, prvi je stigao na kninsku tvrđavu!

Rekao sam Koradeu da nećemo napraviti nikakve službene snimke dok ne dođu Krstičević i njegovi zapovjednici. Damira Krstičevića i njegove zapovjednike čekali smo još dva sata, na tvrđavu su stigli malo poslije 12 sati. Tada je nastala ona naša zajednička povijesna fotografija na kojoj su pripadnici OG Sjever i pripadnici 7. i 4. gardijske brigade HV-a. Na tvrđavi je nastala i zajednička fotografija 4. i 7. gardijske brigade, na kojoj pripadnici naših elitnih udarnih brigada poziraju sa svojim razvijenim zastavama. Bio je to njihov trijumf i trijumf cijele Hrvatske vojske.

'Jedino pitanje koje sam u tijeku planiranja ove strateške operacije postavio generalu Gotovini bilo je zona djelovanja (razgraničenja) 4. i 7. gardijske brigade, odnosno kojoj brigadi dati oslobođenje kninske tvrđave. Gotovina je odmah odgovorio da to damo 4. gardijskoj brigadi kako bi ona i službeno oslobodila Knin. Naime, ona brigada koja oslobodi kninsku tvrđavu smatrat će se da je oslobodila i Knin. Ja sam pak kazao kako bi najbolje bilo da zona odgovornosti tih dviju brigada ide po sredini tvrđave, jer bi to bilo najkorektnije prema Pumama zbog njihova golemog doprinosa na dinarskoj i livanjskoj bojišnici, gdje ih je dosta i poginulo. General Gotovina inzistirao je da kninska tvrđava bude uključna za 4. gardijsku brigadu, jer je riječ o najelitnijoj dalmatinskoj brigadi te je htio da njoj pripadne čast i slava oslobođenja Knina.'

FOTO: Privatni album R. Ademija