Datum objave: 14. Prosinac 2021

ŠIBENSKI BRANITELJI / General Ademi bio je 1991. neodlučan i kolebljiv kada je trebalo upotrijebiti jedino teško oružje koje smo imali.

Stanko Ferić
Stanko Ferić

Kao što je bilo najavljeno na konferenciji za novinare 18. listopada 2021. godine šibenski branitelji predvođeni Udrugom specijalne policije iz Domovinskog rata „Jastrebovi” sustavno objavljuju demantije, kako kažu, neistina, krivotvorina i proizvoljnih interpretacije događaja uoči i tijekom bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine koje je u knjizi „Samo istina” objavio generala Rahima Ademija.
-
Činimo to zato što, - naglašavaju šibenski branitelji, - ne možemo i ne smijemo dozvoliti da knjiga generala Rahima Ademija „Samo istina”, koja sadrži laži, krivotvorine, podvale i objede i koja omalovažava šibenske branitelje, organizatore obrane Šibenika i akcije šibenske garde i policije, a kojom general Ademi pokušava prisvojiti zasluge koje mu ne pripadaju, bude izvor istine o Domovinskom ratu i temelj za pisanje povijesti Domovinskog rata i borbe Hrvatske za slobodu i neovisnost.

U novoj, petoj objavi Udruge specijalne policije „Jastrebovi” otkrivaju zašto Rahim Ademi nije bio zapovjednik 1. topničke postrojbe 113. brigade ZNG-a pri njenim prvim djelovanjima u srpnju i kolovozu 1991. godine. Tvrde da Ademi nije bio zapovjednik 1. topničke postrojbe 113. brigade ZNG-a bitnice LMB 120 mm. Zbog njegove neodlučnosti, kolebljivosti i nepouzdanosti zapovjednikom je imenovan Branko Smrček. Štoviše, tvrde i dokazuju, Ademi je u iznimno teškoj i pogibeljnoj situaciji u kojoj su se našli branitelji na području Lišana 18. srpnja 1991. godine, odbio upotrijebiti jedino teško oružje kojim se raspolagalo.

Objavu Udruge specijalne policije „Jastrebovi” koja govori o tomu prenosimo u cijelosti:

Prvi minobacač kojeg su imali šibenski branitelji bio je MB 60 mm uz kojeg su dobili 12 mina, 20 pušaka M48 7,9 i 20 maskirnih odora. Taj minobacač je iz Zagreba Policijskoj upravi Šibenik poslao MUP RH. Akcijom je koordinirao Joško Morić tada pomoćnika ministra unutarnjih poslova u Sektoru policije. U Šibenik je minobacač dopremljen iz Zagreba 17. srpnja 1991. godine helikopterom MUP-a . Šibenik ga je dobio zato što je hrvatsko vrhovništvo shvaćalo težinu situacije u kojoj su se 17. srpnja 1991. godine našli šibenski branitelji u rajonu Lišana.

Velikosrpski agresor krenuo je u napad s nesrazmjerno velikim snagama. Branitelji, slabo naoružani i bez bilo kakvog težeg oružja kojim bi mogli barem usporiti napade neprijatelja ili ga pokolebati. Lišani su bili pred padom, a stanovništvo u zbjegu. Pale su i prve žrtve. Poginuli su branitelji Mile Mamić i Josip Žulj.

Dopremiti minobacač u Šibenik,a Hrvatska tada gotovo i nije imala teškog naoružanja pa je svaki komad bio dragocjen, bio je iznimno opasan i rizičan pothvat. U takvoj situaciji kada je trebalo po svaku cijenu suprotstaviti se srpskom agresoru, budući general Hrvatske vojske Rahim Ademi odbija izvršiti zadatak – pucati na neprijatelja tim jedinim minobacačem kojeg se imalo. Naime, kada je taj minobacač stigao u Šibenik pozvan je kao stručnjak za topništvo Rahim Ademi koji je nešto ranije bio primljen u MUP odnosno ZNG.

Ademi je 18. srpnja 1991. godine došao u garažu MUP-a u Šibeniku gdje je trebao preuzeti minobacač i krenuti na izvršenje zadataka. No, on je bio nezadovoljan kada je vidio minobacač MB60. Kazao je da se s tim minobacačem ne može učiniti ništa jer imaju mali domet (1700 metara) što je bilo čudno jer su se u tom trenutku policija odupirala neprijatelju tek lakim pješačkim oružjem neusporedivo manjeg dometa. Štoviše izvrijeđao je one koji su taj minobacač nabavili.

U tim presudno važnim trenucima umjesto da na bilo koji način otvori vatru na neprijatelja i upotrijebi to jedino teže oružje koje branitelji imaju, Ademi je za izvršenje zadatka tražio minobacače velikog dometa od 120 mm ne pitajući se što će biti na bojišnici u Lišanima, a još manje kako će se i kada nabaviti takvi minobacači. Ipak na urgentno traženje PU Šibenik, MUP RH teškom mukom nabavlja i šalje u Šibenik 2 minobacača 120 mm i 20 mina.

Šibenski branitelji tako prvi i jedini u Hrvatskoj imaju dva učinkovita teška topnička oružja. No kada su ti minobacači stigli u Šibenik Rahim Ademi je opet bio nezadovoljan jer nisu imali ciljničke naprave. Ponovno je odbio izvršiti paljbeni zadatak iako je to mogao učiniti i bez ciljničkih naprava pomoću priručnih sredstava što se uči u JNA. U tim trenucima bilo je važnije pokazati agresoru da se Hrvatska ima čime braniti i da branitelji imaju teško oružje, nego pogoditi ciljeve za što ionako nije bilo dovoljno streljiva. Zbog Ademijevih prigovora i zahtjeva ponovno se odgađa udar na neprijatelja koji opasno ugrožava branitelje.

Pitanje ciljničkih naprava riješio je besprimjerno hrabrim pothvatom šibenski branitelj Zoran Marenci. On je nakon lukave obmane koju je kreirao ratni načelnik PU Šibenik Nikola Vukošić, ukrao ciljničke naprave iz skladišta TO koje su čuvale straže JNA. U svojoj knjizi „Samo istina” general Ademi uopće ne spominje tu nevjerojatnu epizodu i hrabrog Zorana Marencija koji mu je stavljajući život na kocku, nabavio ciljničke naprave za minobacače. Konačno, 30. srpnja 1991. godine bitnica MB 120, to prvo hrvatsko topništvo, kreće pod zapovjedništvom Branka Smrčeka na paljbeni položaj te stjecajem ratnih okolnosti tek sutradan 1. kolovoza 1991. godine otvara vatru na neprijatelja u rajonu Mačkovog kamena.

Pri izvršenju tog zadataka Rahim Ademi nije bio zapovjednik bitnice. Naime zbog njegove neodlučnosti, kolebljivosti i nepouzdanosti, svega što je pokazao 17. srpnja pri dospijeću prvog minobacača u Šibenik, 26. srpnja 1991. godine, bilo je odlučeno da bitnicu ustroji, okupi i obuči ljudstvo te njom zapovijeda netko drugi. Na prijedlog Davora Čogelje, ratnog operativnog djelatnika PU Šibenik za poslove obrane i pričuvne policije, za te su zadaće povjerene iskusnom topniku Šibenčaninu Branku Smrčeku. Kako k tomu ni ljudstvo bitnice MB 120 mm nije imalo povjerenja u Rahima Ademija on je pri prvom topničkom udaru hrvatskih branitelja na srpskog agresora bio izvršitelj gađanja, ali ni pri tomu se nije iskazao jer nije znao koristiti dragocjeni računalni program za usmjeravanje gađanje koji je hrvatskim braniteljima priskrbio i stavio na raspolaganje branitelj Marko Pulić.

Iz kategorije: Vijesti