Katolička crkva u Hrvatskoj danas obilježava 20. obljetnicu smrti kardinala Kuharića, duhovnika koji je uvijek ustajao i ustrajavao u obrani vjere, prava pojedinca, inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima. Bio je neustrašivi moralni autoritet u doba komunizma, a u Domovinskom ratu ostajući trajno na načelima vjere kardinal branio je pravo Hrvatske na samostalnost i njenu borbu za slobodu na načelima kršćanske pravednosti i ljubavi. Umro je 1992. godine, ali je doživio uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske u kojoj je postao prvi predsjednik prve Hrvatske biskupske konferencije i dobio čast da kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II. na hrvatskom tlu.
Šibenskim vjernicima u trajnom je sjećanju ostao dolazak kardinala Kuharića u Dubravice 13. svibnja 1990. godine gdje je zlatnom krunom okrunio Gospu Fatimsku rekavši: - Zlatna je kruna na njezinoj glavi znak svetosti, slava časti i djela jednakosti.
U svojoj propovijedi kardinal Kuharić je upravo održane prve demokratske višestranačke izbore u Hrvatskoj opisao izričaj i nagovještaj slobode hrvatskog naroda, ali je kroz priču o ocu koji svog sina koji se ženi lijepom, pametnom i bogatom djevojkom podučava da sve to ništa ne vrijedi ako nije dobra, plemenita i humana.
Ubrzo nakon kardinalovog dolaska u Dubravice započeli su rat i velikosrpska agresija na Hrvatsku, a u tim teškim vremenima zazvonio je njegov glas koji je na kršćanskim načelima pozivao hrvatski narod na razboritosti i poštenje, na oprost i odustanak od želje za osvetom.
-Crkva mora stajati na strani istine i na strani pravednosti, pravde - govorio je kardinal Kuharić. - Što to konkretno znači? Kad bi bila obratna situacija, kad bi Hrvatska povela rat protiv Srbije na srpskom teritoriju i kad bi hrvatska vojska na srpskom teritoriju rušila gradove, sela, bolnice, tvornice, crkve, i kad bi protjerivala mirno pučanstvo s njihovih ognjišta u Srbiji, Crkva bi protestirala protiv te vlade i protiv tog rata, jer bi i tada bila protiv nasilja, protiv agresije, protiv nepravde. Vikao bih protiv takvoga rata. No, budući da je rat na hrvatskom području i da je agresor nemilosrdno ruši hrvatska sela i gradove, da se protjeruje hrvatsko pučanstvo, da im ruši i pljačka domove, da napada bolnice, Crkva ne može prihvatiti takav rat, takvo nasilje koje razara domovinu. Što god želim hrvatskom narodu, želim isto svakom narodu. I njima želim mir i spokojstvo, i pravedan i dostojan život, i želim odnose sa srpskim narodom bilo ovdje u Hrvatskoj, bilo u Srbiji, te da ti odnosi budu zaista ljudski odnosi u međusobnom poštovanju ravnopravnosti. Govorim i ponavljam, ako protivnik sruši moju kuću, ja ću njegovu čuvati, ako ubije moga oca, ja ću štiti život njegova oca, ako sruši moju crkvu, ja njegovu neću ni dirnuti. To sam navijestio i to naviještam stalno. Jedno je zakonita samoobrana u granici etičkih principa i međunarodnih konvencija, a drugo je na zlo zlom, što ti meni više, ja tebi više. Uzrečica; Tko se ne osveti, taj se ne posveti, negacija je Božje riječi. Takvo načelo pripada samo bezbožnoj i neljudskoj civilizaciji. Tko se tome ne odupre, neće izliječiti zlo nego će ga umnožiti i produžiti u beskraj. Mržnju može zaustaviti samo jaka ljubav koja oprašta, koja ne uzvraća zlom.
