Mladi dr. sc. Josip Skejo Šibenčanin koji nema još ni 30 godina kukce proučava od ranog djetinjstva kada je po Meterizama i po Sedramiću teglom lovio pauke i bumbare pa se može reći da se njegova profesija nikad nije promijenila. Iako je prvi rad objavio 2013. godine, međunarodni uspjeh ovog mladog šibenskog znanstvenika i asistenta na PMF-u u Zagrebu priznat je već 2016. godine kada su znanstvenici iz Kolumbije vrstu nazvali u njegovu čast – Tettigidea skejoi. Sada se toj vrsti nazvanoj po našem Šibenčaninu pridužio i čitav rod iz Nepala, iz suptropkog dijela ove zanimljive azijske države, nazvan Skejotettix (eng. „Skejo’s Salhopper“), a pripada porodici monaških skakavaca (Tetrigidae). Podsjetimo se, rod je u biološkoj klasfikaciji kategorija iznad vrste i uključuje više srodnih vrsta, a porodica uključuje više srodnih rodova.
„Ovo je zaista veliko životno priznanje”, kazao nam je Skejo.
Porodica monaških skakavaca, iako malo poznata i gotovo zanemarena i od samih znanstvenika, važna je karika ekosistema gdje pripada funkcionalnoj skupini razlagača. Porodica broji oko 2000 vrsta u 270 rodova, tj. Skejotettix je 270. poznati rod ove porodice. Predak ovih skakavaca živio je u trijasu, prije oko 210 milijuna godina, a sami skakavci od tad nisu promijenili način prehrane, pa se i danas hrane prvenstveno detritusom, mahovinom i algama. Šibenčanin dr. sc. Josip Skejo jedan je od vodećih istraživača ovih skakavaca u svijetu. Naziv trnovratke porodica je dobila jer je vratni štit (pronotum) za razliku od drugih skakavaca produljen u veliku bodlju koja prekriva cijelo tijelo, a naziv monaški skakavci dobili su iz istog razloga, jer vratni štit nalikuje kapuci, tj. kapuljači fratarskog habita.
Rod je opisao mladi nepalski znanstvenik Madan Subedi koji je nedavno počeo po prvi put sistematski proučavati ove skakavce u Nepalu u čemu mu je značajno pomogao Skejin dosadašnji rad. Skejo je do sada opisao preko 45 vrsta novih za znanost i 4 nova roda.
Nepal ima ogromnu raznolikost monaških skakavaca, među najvećim u svijetu. Tome je tako jer se radi o zemlji u kojoj se susreću različite biogeografske zone i u kojoj su mnoga staništa visokim planinama milijunima godina potpuno odvojeni od staništa s druge strane. U Nepalu je do sada zabilježeno preko 60 vrsta monaških skakavaca iz oko 25 rodova. Za usporedbu, u Hrvatskoj živi samo 10 vrsta monaških skakavaca (od 13 europskih) koji pripadaju dvama rodovima. Jedina vrsta endemična za naše podneblje je Zagorska trnovratka ili Transilvanijski monaški skakavac (Tetrix transsylvanica hypsocorypha) koji nastanjuje bukove šume Ivanščice, a opisao ga je upravo Skejo 2014. godine po primjercima iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, a koje je uhvatio grof Imre von Igalffy u davnom ožujku 1945. godine. Nepal dakle ima raznolikost malih skakavaca nesrazmjerno veću od čitave Europe.
Za sada su otkrivene dvije vrste Skejinih monaških skakavaca, Skejotettix netrajyoti iz okruga Gorkha (provincija Gandaki) i Skejotettix muglingi poznat iz suptropskih provincija Gandaki, Bagamati, Lumbini. Vrste roda Skejotettix nemaju krila, čelo im je uže nego kod drugih monaških skakavaca, a radi se o jako minijaturnim životinjama kod kojih odrasla ženka ima svega 8 mm, a mužjak 7 mm. Skejotettix nastanjuje nepalske doline, kojih je među planinama jako puno, pa Subedi očekuje kako je neminovan pronalazak još mnogo novih vrsta ovog roda. U znanstvenom radu objavljenom u časopisu Zootaxa, Subedi je opisao jednu novu vrstu (Skejotettix netrajyoti) te je u rod Skejotettix premjestio vrstu koja je do sada greškom stavljena u rod Coptotettix (Skejotettix muglingi).
O ekologiji (načinu života, ponašanju, ishrani) monaških skakavaca inače se malo zna, ali Subedijev rad iznimka je u ovom pogledu jer je autor detaljno nadzirao Skejine monaške skakavce u njihovom prirodnom staništu kroz čitavu godinu, pa je vidio i kako im izgledaju nimfe (mladi stadiji), što jedu, kako se kreću i kada su aktivni (koji dio godine i koji dio dana). Saznanja o rodu Skejotettix zasigurno će brzo postati čuvena u čitavom svijetu istraživanja skakavaca jer će i znanstvenici koji se ne bave ovako malim vrstama napokon moći pročitati u kakvom staništu ove neobične životinje žive te kako ih naći.
Skejini monaški skakavci mogu se uočiti na mahovinastim podlogama, a nije ih lako vidjeti ako se ne miču jer su premali. Nakon predmonsunskih kiša kada mahovina probuja, što bi u Nepalu bilo početkom svibnja, sa svojom omiljenom hranom pojavljuju se i nimfe Skejinih monaških skakavaca. Nakon nekoliko preslvačenja, u dva tjedna nimfe postaju odrasle jedinke. Jake kiše pospješuju truljenje lišća i ostale organske tvari na tlu, pa Skejotettix ima i obilje detritusa za svoju starinsku ishranu.
Rad pod naslovom
Subedi, Madan (2022) A new genus and a new groundhopper species from Nepal (Orthoptera: Tetriginae: Skejotettix netrajyoti gen. et sp. nov.). Zootaxa, 5205(1), 35-54. (Dostupno na linku: https://www.mapress.com/zt/article/view/zootaxa.5205.1.3).
