Datum objave: 04. Studeni 2022

KOMEMORACIJA ZA ALU GUBERINU/Uz dirljive govore doznali smo i za Alin prepjev Arsenove pjesme "Brod u boci" i njegove neraskidive veze sa Šibenikom

Diana Ferić
Diana Ferić

Dostojanstvena i dirljiva bila je Komemoracija za preminulog velikog šibenskog umjetnika Aleksandra Alu Guberinu koju je u Gradskoj knjižnici u Šibeniku danas organizirala Galerija  Krševan. Na njojs u bili i njegovi sinovi Ante i Mari. O njemu i njegovom dijelu govorili su profesor Tonči Šitin, Pavle Roca te novinari Nikola Urukalo i Stanko Ferić.

"Otišao je Aleksandar Ale Guberina. Ale je ljubavi davao i primao u velikim i beskrajnim količinama, ta ljubav ga je dizala kad je padao, to je bila jedna strast prema životu i radu. Koliko je on bio zaljubljen u život, Šibenik, svoju obitelj, kiparstvo, likovnu umjetnost, a to znate svi koji ste ga poznavali. Hvala ti Ale, hrvatska gruda i šibenska stina, neka te Bog primi raširenih ruku", u uvodu je kazala Antonija Modrušan, ravnateljica Galerije Krševan.

Profesor Šitin podsjetio je da je Ale Guberina gajio opsesiju i strasti prema životu i prema umjetnosti te da je bio ponosni Šibenčanin. „Od sada ćemo se s njim družiti samo u sjećanju i kroz njegove radove koji su razbacani po Šibeniku, koji su u galerijama, na trgovima, na grobljima. Kiparstvo mu je bilo velika strast i iza njega su ostala velika djela. Počeo je s grotama , a jednako je dobar bio i u slikarstvu. Dugo godina je bio figurativni tradicionalist,a kasnije je zašao i u modernizam. Na zlu stvarnost uvijek je reagirao humorom i vedrim duhom iako mu u nekim razdobljima života nije bilo lako”, kazao je.

Pavle Roca je podsjetio na to kako se Ale Guberina upravo na njegov nagovor i nagovor kipara Izvora Olega na kraju ipak odlučio baviti kiparstvom i slikarstvom za što se školova jer je jedno vrijeme bio okrenut samo ribarenju i od toga je živio. Ispričao je o Alinim prvim izložbama grota koje mu je organizirao kao voditelja tadašnjeg Centra za kulturu , najprije crteže, za slike, nakon toga obradu u kamenu pa u plastici. Posebno je istaknuo njegovu izložbu trodimenzionalnih formi inspiriranu primoštenskim vinogradima i tako redom.

U Šibeniku je imao problema jer nekim grupama zbog svojim moralnih i političkih stavova nije odgovarao, ali Ale je bio otvoren čovjek i nije rogove „držao u džepu već ih je, kako mi kažemo, peta uoči. Svakom je rekao ono što ga spada”, kazao je Roca te se založio da se u Šibeniku organizira memorijalna izložba djela Ale Guberine.

Nikola Urukalo je govorio kao prijatelj velikog umjetnika s kojim se družio i s kojm je bio fasciniran, i kao čovjekom i kao kiparom i slikarom. Istaknuo je kako ne treba zaboraviti da je za sve što je Ale napravio u zadnjih tridesetak godina velikim dijelom bila zaslužna njegova supruga Silva koja je umrla prije tri mjeseca. „Ona je držala pet kantuna njihove kuće, ona je pomno uredila Alinu galeriju u njihovoj kući jako pazeći da sve što je napravio bude u njoj zastupljeno. Njih dvoje su bili jedna duša”, istaknuo je.

Ako bih želio u životu išta dragocjeno imati, onda bi to bila tunjica Ale Guberine i uz nju... onaj grumen gline koji je na žalu u Docu u njegove djetinje ruke navaljalo more pa je već kao četverogodišnjak znao što želi biti i što će postati. Odlučio je postati i biti – Ale, Ale Guberina, a to mu je omogućilo more. Najprije mu je dalo taj grumen gline od kojega je stvorio svoja prva djela, a onda je vidjevši da je siromašan i da ga njegova obitelj ne može školovati, pretvorilo njegovu tunjicu u čarobnu nit i poslalo mu jata svojih najljepših riba da ga hrane i budu mu novac za plaćanje troškova školovanja”, počeo je svoja sjećanja na Alu Stanko Ferić. Podsjetio je da je tešku u Hrvatskoj pronažu umjetnika s toliko radova, nagrada i priznanja, a posebno je govorio o Alinoj vezanosti za Šibenik. On je jedini šibenski kipar koji je sve što je napravio, napravio u Šibeniku”

A uz sve to što je stvarao kao kipar i slikar, uspio je biti politički robijaš, rob, uznik, prognanik, ratnik pa i mučenik i prije svega – Šibenčanin.Šibenik nikada nije imao nikoga poput Ale Guberine koji je pojavom, mišlju i djelom bio oličenje i utjelovljenje duha, duše i naravi Šibenika. Bio je grub, a nježan. Nepobjediv, a ranjiv, naoko prost, a velik, prosvijećen i produhovljen, u burama i neverama života postojani kao hrid, tvrd, čvrst... a znao je i zaplakati.

Kao čovjek i kao umjetnik neizmjerno je zadužio Šibenik. Ako ništa drugo u njegovoj tisućljetnoj povijesti Ale Guberina je bio jedini kipar koji je u njemu živio i stvarao cijeli svoj život. Gdje rodna kuća Ale Guberine?

Nema je. Odavno je srušena i na njenom je mjestu izgrađena trafostanica.Gdje je njegov atelje u kojem je stvarao? Nema ga. Bivšu stolarsku radionica za izradu ljesova za pokojnike koju je dobio da mu bude atelje, morao je nakon 40 godina napustiti jer je odlučeno da tamo bude nešto drugo”, podsjetio je Ferić.

Svoj dirljivi govor završio je pričom:

Pitam ga jednom: -Ale, zašto si ostao u Šibeniku?

A on kaže: -Rodija sam se u Docu gdje dite iz matere ispane ravno u more, a duša mu se odmah zaplete u cime u mandroču pa ne može otići i onda tu zauvijek ostane.

Rekoh mu: -Ali, Ale nisi ti jedini kome je duša ostala zapletene u šibenske cime, ali nisu u Šibeniku ostali nego ga vole iz daljine.

A Ale kaže: -Ma imaš pravo. To s cimama, to ti je kao neki moj lipi izgovor za one koji ne razumiju kada im kažem da ja bez Šibenika ne mogu i da nigdje ne mogu tako daleko otići i tako daleko stići kao kada u Šibeniku stojim. Ja sam ti u Šibeniku kao brod u boci. Stojim, a plovim, a nema tog mista na zemlji, na nebu, u svemiru, u srcu i duši do kojeg ne iz mog Šibenika mogu stići. Ja sam ti u Šibeniku baš kao onaj brod u boci koji sam prodao Arsenu Dediću kada sam studirao u Zagrebu, a nisam u džepu para ni za mrvu kruha imao.

-Je li Arsen zbog tog tvog broda u boci napisao pjesmu „Brod u boci”.

-To ne znam. Volio bi da je. Moje brodove u u boci kupovali su Vice Vukov i još mnogi dobri ljudi, a Arsenovu pismu znam napamet, ali na svoj način. Evo, čuj je pa ćeš znati što sam ja Šibeniku, a što je Šibenik meni. Ma što čuj, zapiši pa ćeš je moći nekada, ako za to bude prilike, reći u moju obranu:

 

Kao brod u boci ja u tebi Šibeniče putujem
i neću otići nikamo.
Suviše ti dugujem
da bih se tebe Šibeniče odrekao,
a predobro sama sebe poznajem
da bih bez tebe Šibeniče mogao.

Kao brod u boci ja u tebi Šibeniče putujem,
a previše
sebi dugujem
jer dao sam ti voljeni moj premalo,
manje nego što sam ti ljubavi Šibeniče moj vratiti mogao, odrecitirao je Ferić Alinu pjesmu dok je  na ekranu prikazan video na kojem se Ale penje uz skale kod Galerije svetog Krševana, odlazi i maše. 

Na kraju su se sudionici Komemoracije, na poziv profesora Šitina, kako se to radi na komemoracijama u razvijenom svijetu ustali i snažnim pljeskom odali priznanje Ali Guberini za svemu što je napravio. 

Iz kategorije: Vijesti