U franjevačkom samostanu na otoku Visovcu održana je središnja proslava blagdana Gospe od Anđela u Šibenskoj biskupiji. Svečano misno slavlje predvodio je umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas. U koncelebraciji je bio i križevački vladika Milan Stipić, te provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše. Okupilo se više tisuća vjernika iz cijele Šibenske biskupije.
Biskup Ivas u homiliji je kazao kako je Isus svojim uskrsnućem potvrdio da je ljudski život najveća svetinja i vrijednost svijeta i svemira. Da je „biti čovjek na sliku Božju“ najveći dar i najveće dostojanstvo. I da nema većega grijeha nego zanijekati čovjeku pravo na rođenje i život i dostojanstvenu smrt i grob. Najveći grijeh je obezvrijediti i poniziti čovjeka, oduzeti mu slobodu ili prava kojima ga je Bog obdario, koja ne smiju ovisiti o moći, sili, vlasti ili samovolji ljudskoj. Oduzimati mu pravo na nedjeljni odmor, na vlastiti dom i slobodnu domovinu u kojoj može ostvariti svoje sposobnosti, osnivati svoju obitelj, rađati i podizati svoju djecu i odgajati ih odgojem sukladno svome kršćanskom svjetonazoru. Nikakva vlast, sila ili politika ili ideologija mu to ne može zanijekati i oduzeti. Tako su radile strahovlade i diktature koje su u povijest svijeta mnogim ljudima i narodima nanijele teške rane koje još ne mogu zacijeliti, pogotovo ako se skrivaju ili krivotvore, poručio je biskup Ivas.
Eto, toga Isusa je „Gospa od anđela“ s vjerom prihvatila: „Neka mi bude po tvojoj Riječi!“ Od Njega je, od svoga Isusa, kome je bila ne samo majka nego i najveća vjernica, cijeli život učila kako Bogu vjerovati i po Božju živjeti… Toj Gospi našoj, koju nam je Isus darova za majku dok je na Golgoti iz njega probodenoga srca tekla sveta krv koja pere grijehe svijeta, toj Gospi našoj ponavljamo i mi danas ovdje na Gospinom Visovcu, zajedno sa rodicom Elizabetom: „Blago tebi jer si povjerovala!“ Nauči nas Gospe tako iskreno Bogu vjerovati i po Božju živjeti.
Gospa od anđela!“ znači zapravo da treba čuti i shvatiti, ali i prihvatiti i živjeti poruku Evanđelja koje slušamo ili čitamo. Čuti Evanđelje znači prihvatiti da je Isusova riječ osobna i živa i u sadašnjosti, a ne mrtva i daleka neka prošlost. Čuti Evanđelje danas, znači da je Isusova Riječ upućena baš nama, ovdje okupljenima. Da je to riječ za moj život, i to ovaj koga sada živim u sebi, u mojoj obitelji, bio dijete, djevojka ili mladić, otac ili majka, djed ili baka, svećenik (biskup) ili redovnik i redovnica , i to baš u ovim okolnostima, u mojoj domovini i državi, u mome narodu hrvatskome. U problemima i izazovima života, u ovim križevima, žalosti i radostima.., u beznađima i nadama. Vjerujem li kao Marija, kao Franjo, kao blaženik naš Stepinac koji je i u najtežim trenucima života, progonjen i osuđivan (sve do danas), ponavljao: „U tebe se Gospodine uzdam!“, poručio je biskup Ante Ivas.
Naglasio je kako su danas vremena kad nam se uporno i agresivno nameće tvrdnja da je vjera privatna stvar. Jest, istina je da je vjera prije svega osobni susret s Bogom koji se događa u nutrini našega bića. Ali, vjera je osobno opredjeljenje za Boga, za njegovu Istinu, za njegov Put kroz život kao i život sam. Bez tog živog susreta s Bogom koji je Ljubav, naša vjera je mrtva i nekorisna. To je vjera bez duše koja nikoga ne može oduševiti… Upravo takvo kršćanstvo bi nam neki htjeli nametnuti. Htjeli bi nas zatvoriti u crkve, iza debelih zidova, samo da oni mogu ovaj svijet i zemlju uređivati po svojim zakonima i ideologijama i politikama.. Dakako bez Boga. Ne osvrćući se na Božje pa onda i na naravne zakone. Ovo je sekularna država i ne trebaju nam ni molitve ni blagoslovi, ni vjeronauk ni kršćanski odgoj. Izruguju se i proglašavaju naše kršćanske stavove kao zastarjele, nesuvremene, nacionalističke, fašističke, ukazao je biskup Ivas.
Naglasio je kako su i kršćani dio hrvatskog društva. I mi živimo u svome narodu, u svojoj državi za čiju su neovisnost i kršćansku kulturu mnogi branitelji izložili a mnogi i založili svoj život. Ne možemo i ne smijemo to zaboraviti. Svi smo mi odgovorni, ne samo za sebe nego i za mnoge druge. Odgovorni smo pred Bogom i pred svojom savješću i za svoju državu Hrvatski i za narod. Nitko ne bi smio stajati sa strane, šutjeti ili samo kritizirati. To je temelj kršćanskog nauka i vjere. Ne možemo se nikad pomiriti s time da nam itko te temelje ruši… Da nam prekraja povijest i odgaja našu djecu i mlade kao da Boga nema. Kao da je sve relativno, i dobro i zlo. Da sloboda nema nikakvih granica ni zakona.
Kršćani su u Europi i po svemu svijetu u mnogim narodima, pa tako i u našem Hrvatskom narodu, vjekovima gradili kršćansku kulturu života. Kulturu utemeljenu na Isusovoj riječi: „da čovjeku treba kruha, ali da čovjek ne živi samo od kruha“, niti od igara i zabave bez granica i odgovornosti. Treba nam kruh Duha Božjega da živimo po Božju: u milosrdnoj ljubavi i uvažavanju. U miru i slozi. U nesebičnosti i solidarnosti… Bez toga Duha Božjega ne može se živjeti ljudski pošteno i solidarno, nije moguće graditi humano društvo. Bez kulture duha lako među ljudima i narodima zavladaju zakoni jačega i moćnijega, zakoni politike kapitala koji zarobljuje i postaje mjerilo vrijednosti. Tada ljudi lako postaju stvari i igračke, jedni drugima neprijatelji, pa čak i „zvijeri“, spremni na otimačinu i zločine svake vrste. Ne smijemo nikome dopustiti da nam se to dogodi ili ponovi. Za to danas Gospu usrdno molimo!
Ono što se dogodilo sv. Frani u crkvici Gospe od anđela“ svima nama bi trebao biti Božji poziv, Gospin poziv, Franjin poziv, da uđemo u „malu crkvicu“ SVOGA VLASTITOGA SRCA I ŽIVOTA. Da u tišini, u molitvi, u susretu s Bogom u ovoj sv. Misi i Pričesti, uskladimo svoje srce sa srcem našega Učitelja i Spasitelja ,i srcem naše majke Gospe Marije. Da se odavle vratimo obnovljeni, bolji, ohrabreni i ojačani Bogom i Gospom našom Visovačkom. Da odavle pođemo s odlukom i spremnošću da živimo po Božjoj volji, po riječi njegovoj.., što dakako nije lako i zahtjeva snagu vjere… Da se zalažemo za dobro svoje obitelji, djece, mladih, starih.., svoga naroda. Da se damo omesti ni zavesti od nikakvih zlih, đavolskih, vražjih sila i opakih lažnih vijesti koje nam se svakodnevno serviraju. Gospa nam i danas poručuje ono što kao dobra mati uvijek poručuje svojoj djeci u Crkvi svoga Sina, od Kane Galilejske, pa evo danas do Visovca u Hrvatskoj.: „Sve što vam On kaže, učinite!“ Njega slušajte i slijedite.., i ne bojte se!, zaključio je biskup Ivas.
Izvor i fotografija: Šibenska biskupija
