Kip Presvetog Srca Isusova vraća se u šibensku bolnicu i njenu kapelicu nakon 77 godina komunističkog izgnanstva. Ponovno će se nakon što ga je zajedno s bolničkom kapelicom 1946. godine htjela uništiti šibenska komunistička mladež, vratiti u današnju Opću bolnicu šibensko – kninske županije sutra u 14 sati nakon što ga u novu bolničku kapelicu unese procesija koja kreće u 13,45 sati. Svetu misu predvodit će šibenski biskup msgr. Tomislav Rogić uz koncelebraciju biskupa u miru msgr. Ante Ivasa i bolničkog kapelana don Tomislava Puljića.
Bolnička kapela u šibenskoj bolnici bila je uređena 1883. godine te je posvećena prigodom otvorenja nove šibenske bolnice, najveće i najmodernije bolnice toga doba u Dalmaciji. Rad bolnice u to vrijeme, usprkos tomu što je imala najbolje liječnike, ne bi bio moguć bez Sestara milosrdnica, Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga koje su poznate po dobrotvornom radu i kao vrijedne medicinske sestrepo bolnicama. Po završetku Drugog svjetskog rata nova komunistička vlast zadržala je Sestre milosrdnice u bolnicama, ali je zahtijevala da rade u civilnoj odjeći. U šibenskoj bolnici 1945. godine komunisti su zatekli 56 Sestara milosrdnica od kojih je nakon priziva savjesti nekih od njih, na poslovima medicinskih sestara ostalo njih tridesetak. Godinu dana kasnije, 1946. godine Sestre milosrdnice doznaju da komunistička mladež Šibenika namjerava uništiti bolničku kapelicu i sve što se u njoj nalazi pa tako i kipove Presvetog Srca Isusova i Gospe Lurdske te sliku sv. Josipa. Uspjele su preduhitriti komunističke vandale, iznijeti kipove i sliku iz bolnice te ih sakriti i tako sačuvati sve do danas. Kip Presvetog Srca Isusova 1968. godine unijet je i postavljen uz oltar crkve u župi Presvetog Srca Isusova na Baldekinu, a slika s Josipa i kip Gospe Lurdske vraćeni su u šibensku bolnicu, u bolničku kapelicu koja je premještena u drugu prostoriju odmah nakon Domovinskog rata 1995. godine.
77-godišnje izgnanstvo kipa Presvetog Srca Isusova iz kapelice šibenske bolnice bit će okončano sutra, a od njega će se s radošću što se vraća kući, ali i tugom oprostiti vjernici župe Presvetog Srca Isusova gdje je „službovao” i bio zalog i im znamen vječnog spasenja, poručivao da je Srce Boga puno dobrote i ljubavi. U njemu su nalazili spoznaju otajstva utjelovljenja i otkupljenja, a on ih je napajao kao izvoru spasenja.
