Pozitivne su kritike opere za bebe „Gita i skrivene tajne” koja je premijerno izvdena u petak u HNK u Zagrebu, a glazbu je napisao mladi Šibenčanin, prof. Borna Erceg. Tako Jana Haluza u Jutarnjem listu piše:
"...A što nam to najviše paše u osjećaju ugode praćenja Gitinih avantura, što se na prvu ne vidi? Prateća je to glazba koja od uvoda do kraja ne prestaje trajati, koja izaziva znatiżelju, stvara ugodu, no nigdje ne preuzima glavnu riječ niti ne ometa izrečene misli. To je u prvom redu instrumentalna glazba za sekstet koji, kao i u slučaju glumaca i pjevača u prvom planu, iza publike u dubini prostora skriveni čine članovi ansambla HNK u Zagrebu: violistica Natalia Anikeeva, violončelistica Tonka Javorović, flautistica Marta Šomođi Homan, klarinetist Bogdan Bikicki, udaraljkaš Davor Marinac i pijanistica Helena Borović.
Glazba je to koja će nam na prvo slušanje djelovati poput neke Nove jednostavnosti, nastavka stvaralaštva omiljenih Bečkih klasika u novije doba. Možda bi neki ovoj operici zamjerili što se ne pjeva cijela, nego je pjevano tek trećina njezinog sadržaja, koje čine likovi Ptica i Vulkan. Ali glazba je ovdje u funkciji naglašavanja emocija s kojima se susreću djeca u publici i trebaju ih prihvatiti kao nešto normalno kako bi ih što prije riješili. Ključna je riječ tu i oprez s kojim se tom rješenju uvijek pristupa. A glazbi ćemo sada posvetiti malo više od ostalih elemenata ovog cjelovitog umjetničkog djela, jer glazba je to što i obilježava operu kao vrstu.
Njezin je autor gotovo nepoznat hrvatskoj glazbenoj sceni, mladi šibenski pijanist Borna Erceg koji od malih nogu piše glazbu na svoj način, bez formalnog obrazovanja u tom kreativnom činu. Ali njegova je glazba vrło pitka, logična, generička, ulazi nam pod kožu bez previše razmišljanja. O čemu je riječ?
"Posljednje četiri godine bavim se učenjem skladanja jednom starom metodom iz 17. stoljeća, 'partimento', koju sam otkrio u doba korone, 2020." kaže i nastavlja: "Prije tri me godine Buga Marija Šimić Milošev pozvala da skladam glazbu za njezinu dječju dramsku trilogiju 'Velika tvornica riječi'. Glazba je trebala biti brzo gotova i skladao sam je u 11 dana. Bez ove metode, to ne bi bilo moguće", priznaje pa nastavlja:
"Naravno da dosta toga ovisi i o prirodnom talentu i nadahnuću, ali bez dobrog zanata teško da se može dobro i brzo pisati. Samostalno sam počeo skladati u 14. godini, planirao sam upisati kompoziciju, ali kad sam shvatio da svi profesori podučavaju atonalitetni način skladanja, odustao sam."
Dakle, mladi umjetnik u našim obrazovnim ustanovama nije nalazio priliku za skladanjem u tonalitetu, pa se obratio onome čemu svi u internetsko doba kad-tad pokleknemo, učenju na webu.
"Slučajno sam na društvenim mrežama naišao na mladu britansku skladateljicu, pijanisticu, violinisticu i dirigenticu Almu Deutscher, r. 2005., Mozarta našeg doba, koja je s četiri godine počela privatno raditi s američkim profesorom Robertom Gjerdingenom po metodi 'partimento'. Rezultat je sljedeći: s pet je godina napisala klavirsku sonatu, sa sedam dječju operu, s devet violinski koncert, a s deset cjelovečernju operu (Pepeljuga) koju je u Bečkoj državnoj operi dirigirao Zubin Mehta.
"Gita i skriveni svijet" čeka buduće izvedbe u foajeu zagrebačkog HNK ili na Maloj sceni, a dobro je osmišljena da može vrlo jednostavno gostovati i u drugim kazalištima, prostorima, pa i dječjim vrtićima.", prenosimo iz Jutarnjeg lista.