Novinar B&B-a ekskluzivno je u Guayaquilu razgovarao sa svestranom Lourdes Delgado de Pandzic, udanom za ekvadorskog Hrvata čija obitelj vuče korijene iz Vodica, o njezinoj poslovnoj suradnji s hrvatskim konditorima.
Energična Lourdes Delgado de Pandzic, udana za ekvadorskog Hrvata čija obitelj vuče korijene iz Vodica, najvažnija je karika u proizvodnji najkvalitetnijeg ekvadorskog kakaa i gourmet čokolada. Osoba koja je zbog niza uspješnih ideja i projekata inspiracija mnogim poslovnim ženama u toj podcijenjenoj južnoameričkoj zemlji, smatra da cijela nacija treba dići svoj glas i obrazovati svijet kako bi se razbilo stereotipe o Ekvadoru i pokazalo da je puno više od najvećeg svjetskog izvoznika banana ili mjesta opasnog življenja i okršaja s narkobandama, koji pune naslovnice svjetskih medija posljednjih godina. Razgovarali smo u povijesnom muzeju na otvorenome u okolici Guayaquila, kamo su premještene originalne kuće nekadašnjih trgovaca kakaom iz 19. stoljeća, pa čak i zgrada prve ekvadorske banke koja je otvorena upravo zbog trgovine kakaom. Gotovo dva desetljeća Lourdes Delgado de Pandzic ustrajala je u želji da se u gradu koji je oduvijek bio ekonomsko središte Ekvadora, otvori nacionalni muzej kakaa. Uporna kakva jest, naposljetku je u tome i uspjela, piše Nacional.
B&B: Tragovi kakaa pronađeni su u keramici iskopanoj na području gornjeg toka Amazone u ekvadorskoj prašumi. Nakon tog arheološkog otkrića, koje otkriva povijest uživanja u čokoladi dugu najmanje 5300 godina, domovinom kakaa umjesto Mezoamerike, povijesne kulturne regije koja se proteže od središnjeg Meksika do sjeveroistočne Kostarike, proglašen je Ekvador. Riječ „chocolatl“ ipak dolazi iz uto-aztečkog jezika Nahuatl i u doslovnom prijevodu znači „gorka voda“, s obzirom na to da su Azteci na području današnjeg Meksika čokoladu konzumirali kao sveto piće?
Postoje zapisi o tome da su Španjolci, prilikom iskrcavanja na područje današnjeg Ekvadora u 16. stoljeću, zatekli plantaže kakaovca u Amazoniji. Usporedili su ih s onima u današnjem Meksiku, gdje su se prije bili iskrcali. Kada je španjolski osvajač Hernán Cortés ponovno stigao ondje, shvatio je kako kontrolirati Azteke uz pomoć sjemenki kakaovca. Jer on je za domorodački narod bio i vrsta valute. Naime, posljednji potpuno autonomni aztečki vladar Montezuma II. kontrolirao je druge narode na području današnjeg Meksika ubirući porez od kakaa. I Španjolci su uvidjeli da na njemu mogu zarađivati. Odlučili su stoga zasaditi još stabala kakaovca na teritoriju provincije u kojoj je današnji Guayaquil i napraviti unosan posao, uključujući i izvoz u Španjolsku, gdje je napitak od kave postajaossve popularniji i sve skuplji. Ostalo je povijest…
B&B: U Guayaquilu i okolici živi najveći broj ekvadorskih Hrvata i njihovih potomaka. Koliko ste u doticaju s hrvatskom kulturom s obzirom i na obiteljske veze?
Predsjednik Udruge Hrvata Ekvadora, koji živi u Guayaquilu, uvjerio me je da moram posjetiti Hrvatsku i pokazati što sve radim, kako bih promovirala Ekvador i radila na jačanju bilateralnih veza naših dviju zemalja. Guayaquil zovu „biserom Pacifika“, a Split „biserom Jadrana“. Rodila se stoga ideja o posjetu Splitu. Povezala sam se s ljudima iz tamošnje turističke zajednice i otputovala u Hrvatsku 2011. Izložila sam u Splitu svoje ogrlice od tague, organizirali smo kušanje kakaa, povezala sam se s proizvođačem čokolada Nadalina… Otišla sam i u Zagreb u posjet Kraševim pogonima. Nakon toga sam ponovno posjetila Hrvatsku, održala još predavanja o kakau. Neki od hrvatskih čokolatijera posjetili su me poslije u Guayaquilu, odvela sam ih na naše farme kakaovca. Krajem ovog mjeseca opet ću s obitelji put Hrvatske, imam i neke poslovne ideje koje ću razrađivati u Zagrebu i Splitu. Hrvatska je inače prekrasna zemlja, s bogatom poviješću i čarobnim ljudima. Na neki način vrlo je slična Ekvadoru.
cijeli razgovor možete pročitatiOvdje
