Nevjerica i šok zavladali su od jučer Šibenikom nakon vijesti da je od posljedica zaraze koronavirusom u šibenskoj bolnici umro 60 – godišnji Šibenčanin, legendarni Miro Vučenović, zvan Gluvi. Šibenčani, poznati po osebujnom načini davanja nadimaka svojim sugrađanima, nazvali su ga tako jer je servisirao slušne aparate. Uz to je bio je poduzetnik, biker, pripadnik legendarnog „Letećeg odreda”, dragovoljne bikerske postrojbe koja je odigrala značajnu ulogu u obrani Šibenika i Hrvatske i nadasve dobar čovjek kojeg su mnogi voljeli. O tome svjedoče stotine objava na društvenim mrežama kojima se Šibenčani dirljivim riječima opraštaju od Mira Vučenovića nevjerujući da ga više nikada neće sresti. Bio je i među onim bajkerima koji su podržali nedavne prosvjede u Šibeniku protiv utvrđenih Covid mjera i pristalica teorije da je cijepljenje protiv COVID 19 bolesti u svojoj eksperimentalnoj fazi nije dobro i protivi mu se. Legendarni "Leteći odred” u kojem su uz Vučenovića bili i Damir Lemac, Davor Krečak, Boris Belamarić Bela, Nikica Celić, Dinko Vukorepa i Ivica Šišak bio je potpuno samorodna i dragovoljna postrojba šibenskih bikera koji se sebe i svoje motore dali na raspolaganje voljenom gradu i Domovini. U presudnim danima Domovinskog rata, te posebno u danima koji su prethodili napadu bivše JNA na Šibenik i tijekom bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine oni su bili pouzdana veza Kriznog stožera za obranu Šibenika i postrojbi na prvim crtama bojišnice. Upravo je "Leteći odred" donio u Šibenik prve vijesti o nadiranju tenkova JNA prema Šibeniku. Bili su brzi, hrabri i pouzdani, a u presudnim trenucima bili su jedino "sredstvo veze" putem kojega je bilo moguće koordinirati obranu i uspješno se suprotstaviti neprijatelju. Najčešće su vozili tamo gdje je bilo najpotrebnije, ali i najopasnije, od Šibenika prema Skradinu, Bićinama, Dubravicama i Velikoj Glavi. Niti jedan član "Letećeg odreda" nakon Domovinskog rata nije iskoristio braniteljske povlastice niti je tražio bilo kakve privilegije. Njihov podvig u velikoj je mjeri zaboravljen, a zasluženo javno priznanje nisu nikada dobili, međutim, odlučni su, kada bi zatrebalo, opet za svoju Domovinu učiniti isto što su uradili 1991. godine.
