Datum objave: 30. Srpanj 2018

Uspješno završena još jedna Ljetna logopedska školica za djecu s disleksijom i njihove roditelje

Diana Ferić
Diana Ferić

 Završena je još jedna Ljetna logopedska školica u Šibeniku, u organizaciji Udruge „Izvor ljubavi“, koja je dragocjena i djeci s disleksijom i disgrafijom odnosno s teškoćama u pisanju i čitanju u  savladavanju školskog gradiva i njihovim roditeljima koji su dobili uputstva kako im pomoći.

 Na prvom katu "plavog nebodera" unatoč vrućini i tomu što su školski praznici djeca od predškolske dobi do onih koji će na jesen krenuti u sedmi razred svakodnevno su od ponedjeljka, 28. srpnja  do subote 28. srpnja pohađala radionicu, uglavnom „jedan na jedan“ koje su vodile Danijela Matulić, mag. logopedije iz Splita i njezina kolegica također logoped Andreja Veličković uz pomoć  Antonije  Sutlović, diplomirane pedagoginja koja u Udruzi Izvor ljubavi volontira i koja će s djecom na jesen nastaviti raditi kao što su radili u Školici. Sve to budnim okom je pratila i inicijatorica Ljetne logopedske školice i predsjednica Udruge „Izvor ljubavi“ Majda Ivanda koja već 10 godina vodi tu udrugu koja je mnogobrojnoj djeci s teškoćama u učenju i njihovim roditeljima itekako olakšala život.

 

 

Djeca su učila kako učiti i razvijala motoriku zahvaljujući opremi koju je Udruga nabavila, a školica je bila jednako vrijedna za roditelje koji su dobili upute e kako pomoći svojoj djeci da lakše savladaju gradivo i kako raditi s njima kod kuće jer bez toga nema uspjeha. Tu je riječ o trokutu roditelj – učitelj- logoped u kojem svi moraju savladati tehnike kako bi pomogli djeci. Kod nas je još uvijek veliki problem što u školama nedostaje stručni kadar i što učitelji i nastavnici nisu ni približno educirani za prepoznavanje disleksije i načina kako pomoći djeci koja je imaju.

„ Naravno da djeca u ovih pet dana, koliko je trajala Školica nisu učila gradivo već smo im pokazali tehnike učenja koje će oni primjenjivati u savladavanju školskog gradiva, usmjeravali smo ih. To su sve djeca urednih kognitivnih funkcija, ali koji imaju teškoće u učenju i najvažnije im je pokazati kako te teškoće prevladati, koje tehnike primijeniti. Oni time ne samo da dobivaju bolje ocjene u školi nego stječu i samopouzdanje. Njima u svakom slučaju zbog tih teškoća u školi, u kojoj većina djece normalno može učiti nije lako, pa se mogu i povući u sebe i postati nesigurni, a za to nema razloga“, kaže Danijela Matulić.

 

Ona posebno priznanje odaje mama koje su uporno dovodile djecu u Školicu i slušale sve savjete,a i djecu su uglavnom rado dolazila jer su učila i kroz igru. Jedan dječačić iz Zatona kojeg smo zatekli u Školici bio je jako ponosan na crtež jednog akcijskog junaka koji je vješto nacrtao i odlučio ga objesiti na zid u udruzi kako bi, kazao nam je, svi vidjeli što je on nacrtao.

 

 

Školicu je pohađalo sedamnaestero djece. U ovom slučaju moramo reći na žalost da je bio puno veći interes za pohađanje Školice od broja djece koje su primili jer logopedice s njima nisu mogle raditi dnevno više od osam sati.

 

Danijela Matulić, inače, radi kao logoped u Udruzi „Izvor ljubavi“ i tokom školske godine i kaže da joj je krivo što u Šibeniku nema takvih kadrova i smatra da bi se lokalna zajednica trebala pozabaviti s tim i stipendirati mlade da se odluče za to zanimanje koje je u Šibeniku deficitarno.
Toliko zanimanje za tu školicu potvrđuje da je sve izraženiji problem diskgrafije i disleksije te da jača svijest o tomu da primjenom pravih tehnika djeca te teškoće mogu prebroditi i normalno se školovati i razvijati.

 

 

 

„ Možda nije riječ o tome da se u naše vrijeme povećava broj djece s tim teškoćama nego prije će biti da je danas dijagnostika uspješnija . Prije su se takva djeca smatrala ljenčinama, roditelji su ih ispisivali iz škole, a zapravo djeca nisu bila kriva. Danas su i roditelji i djeca ambiciozniji“, objašnjava Andreja Veličković. Danijela dodaje i kako su se i vremena promijenila pa roditelji dana djeci uopće ne čitaju slikovnice i knjige već im se nude samo televizijski sadržaji i mobitel iz čega se ne može zaključiti da imaju teškoće s čitanjem. Njihovo iskustvo pokazuje da djeca , kad ih se pita hoće li da im s e čitaju slikovnice ili da gledaju crtiće, biraju slikovnice.

 

A Majda Ivanda je i ovu 4. Školicu ispratila sa željom da Šibenik jednog dana postane ljetni logopedski centar.

„Živim za dan kad će se u Šibeniku okupiti naši eminentni logopedi i raditi ne samo s našom djecom, nego i djecom iz drugih krajeva Hrvatske, držati tribine i radionice za roditelje. Svjesna sam činjenice da je to mukotrpan posao te da ta moja želja zahtijeva podršku i financijsku potporu šire društvene zajednice“, kazala nam je.

 

Ovogodišnja Školica stajala je 17 500 kuna,a roditelji su platili po 240 kuna.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik